Izvještaj o trgovini ljudima za Crnu Goru za 2021. godinu

Crna Gora (Nivo 2 Liste država pod nadzorom)

Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali čini značajne napore u tom pravcu. Vlada je pokazala ulaganje sve većih napora u odnosu na prethodni izvještajni period, uzimajući u obzir uticaj pandemije COVID-19 na njen kapacitet za borbu protiv trgovine ljudima; zbog toga Crna Gora ostaje na listi država pod nadzorom, nivo 2. Navedeni napori uključivali su sprovođenje sveobuhvatne obuke za identifikaciju žrtava i pružanje pomoći relevantnim službenim licima, kao i prilagođavanje procedura u skloništu za žrtve trgovine ljudima kako bi se smanjilo širenje COVID-19. Vlada je usvojila nacionalni akcioni plan (NAP) za 2021, i vladina koordinaciona tijela su se redovno sastajala. Međutim, vlada nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih oblasti. Vlada je istražila manje slučajeva i procesuirano je manje osumnjičenih. Vlada je smanjila napore u zaštiti žrtava, uključujući i izdvajanje manje resursa za sklonište koje vodi NVO, identifikovanje manje žrtava, i nedostatak napora da se proaktivno identifikuju žrtve među tražiocima azila, iregularnim migrantima i sezonskim radnicima.

PRIORITETNE PREPORUKE: 

Energično istražiti, krivično goniti i osuditi učinioce krivičnih djela trgovine ljudima, u skladu sa članom 444 Krivičnog zakonika. • Povećati napore na proaktivnom identifikovanju žrtava trgovine ljudima i vršiti provjere u cilju otkrivanja trgovine ljudima među osobama koje se bave pružanjem seksualnih usluga, iregularnim migrantima, tražiocima azila i izbjeglicama, sezonskim radnicima, i među drugim grupama populacije koje su u riziku od trgovine ljudima. • Izdvajati dovoljne resurse za sklonište za žrtve trgovine ljudima. • Utvrditi mjere za zaštitu privatnosti i povjerljivosti podataka o žrtvama u skloništu i obezbijediti da se sklonište pridržava visokih standarda zaštite žrtava. • Pružiti naprednu obuku sudijama, tužiocima i organima za sprovođenje zakona o istragama i krivičnim gonjenjima za djela trgovine ljudima, uključujući prikupljanje dokaza o suptilnim oblicima prinude ili primjenu specijalizovanih istražnih tehnika. • Poboljšati pristup žrtava pravosuđu i programima zaštite žrtava-svjedoka, uključujući i pristup iskusnim advokatima i tumačima za romski jezik. • Integrisati romske grupe u procese donošenja odluka koji se odnose na zaštitu žrtava. • Uspostaviti i finansirati pristupačan fond za naknadu štete i informisati žrtve o njihovom pravu na naknadu štete tokom pravnog postupka. • Regulisati i nadgledati agencije za zapošljavanje radnika.

KRIVIČNO GONJENJE

Vlada i dalje čini napore na sprovođenju zakona. Članom 444 Krivičnog zakonika je trgovina ljudima u svrhu radne odnosno seksualne eksploatacije prepoznata kao krivično djelo i propisane su kazne zatvora od jedne do 10 godina, što je dovoljno strogo i srazmjerno kaznama propisanim za druga teška krivična djela, kao što je silovanje. Organi za sprovođenje zakona su istražili dva slučaja, u poređenju sa četiri slučaja u 2020. Vlasti su krivično gonile tri optužena, dok su u 2020. godini krivično gonile pet optuženih. Sudovi su donijeli osuđujuću presudu protiv jednog trgovca ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, dok su u 2020. godini donijeli osuđujuću presudu protiv jednog trgovca ljudima. Sudija je pomenutog trgovca ljudima osudio na jednu godinu i dva mjeseca zatvora, dok je u 2020. godini jedan trgovac ljudima dobio 10 godina zatvora zbog prisilnog prosjačenja. Apelacioni sud je ukinuo dvije oslobađajuće presude za navodne trgovce ljudima i vratio je predmet na ponovno suđenje. Vlada je izvijestila o smanjenom broju sudijskog i tužilačkog osoblja zbog pandemije, kao i odlaganju suđenja, što je dodatno pogoršano štrajkom advokata i daljim prekidom rada sudova i/ili odlaganjem suđenja u periodu od maja do jula 2021.

Vlada je zadržala multidisciplinarni operativni tim koji će proaktivno voditi istrage o trgovini ljudima. Odsjek za suzbijanje krivičnih djela krijumčarenja i trgovine ljudima pri Upravi policije sproveo je proaktivne istrage. Organi reda izvršili su racije u kafićima, noćnim klubovima, mjestima na kojima se prodaju seksualne usluge, agencijama za poslovnu pratnju, firmama osumnjičenim za nelegalno zapošljavanje, ali ove racije nijesu rezultirale istragama vezanim za trgovinu ljudima tokom 2020. ili 2021. godine. Nadležni organi navode da su preduzimali krivično gonjenje u mogućim slučajevima trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, ali u okviru drugih krivičnih djela, kao što je posredovanje u prostituciji (član 210), zbog nedostatka dovoljnih dokaza. Tokom prethodnih godina, osnovna državna tužilaštva prekinula su pojedine istrage potencijalne trgovine ljudima kada su obezbijedila dovoljno dokaza za krivično gonjenje po članu 210 i nijesu istraživala suptilnije oblike prinude ili tražila dodatne dokaze kroz specijalne istražne tehnike; međutim, procedurama za upućivanje predmeta propisano je da Vrhovno državno tužilaštvo inicijalno izvrši pregled svih slučajeva vezanih za trgovinu ljudima, i da slučajeve koje ne smatra djelima trgovine ljudima uputi osnovnim državnim tužilaštvima. Vlada nije izvijestila ni o jednoj istrazi, krivičnom gonjenju ili osuđujućoj presudi protiv svojih službenika koji su saučestvovali u izvršenju krivičnih djela trgovine ljudima. Vlada je, u saradnji sa međunarodnim organizacijama, pružala obuku policiji, tužiocima i inspektorima rada, i nastavila je da sprovodi institucionalizovane programe obuke za policiju, tužioce i sudije o raznim pitanjima koja se odnose na borbu protiv trgovine ljudima. Vlada je sa slovenačkim organima potpisala protokol o saradnji u oblasti borbe protiv trgovine ljudima ali nije izvijestila o daljim naporima na primjeni tog protokola.

ZAŠTITA

Vlada je smanjila napore u zaštiti žrtava. Vlada je zvanično identifikovala tri žrtve, u poređenju sa 48 u 2020, 39 u 2019, nijednom u 2018, i jednom zvanično identifikovanom žrtvom u 2017.  Od tri zvanično identifikovane žrtve, jedna djevojčica bila je žrtva trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, dok su jedan dječak i djevojčica bili žrtve prisilnog rada.  Pripadnici specijalizovanih službi spašavanja i pružanja prve pomoći vršili su preliminarnu identifikaciju potencijalnih žrtava a zatim su kontaktirali policiju koja je prepoznavala pojedince kao potencijalne žrtve. Pripadnici policije su proaktivno provjeravali strane državljane i osobe koje se bave pružanjem seksualnih usluga tražeći indikatore trgovine ljudima; međutim, policija ipak u okviru ovih napora nije prepoznala nijednu žrtvu u 2020. i 2021. godini. GRETA je izvijestila o kontinuiranim prazninama u provjerama i identifikaciji žrtava među tražiocima azila i iregularnim migrantima. Slično, shodno posmatračima, policija nije ulagala napore u identifikovanju žrtava tokom ljetnje turističke sezone u smislu provjeravanja sezonskih radnika koji su došli iz susjednih zemalja  i nije dosljedno istraživala informacije koje su dostavile NVO. Vlada je zadržala Tim za formalnu identifikaciju žrtava trgovine ljudima (TFITV) radi procjene i zvaničnog prepoznavanja potencijalnih žrtava i kooordinisanja aktivnosti brige o žrtvama i smještaja žrtava. TFITV je primjenjivao standardne operativne procedure (SOP) za identifikovanje i upućivanje žrtava na službe podrške, čime je eliminisan zahtjev postavljen pred žrtve da sarađuju sa organima za sprovođenje zakona kako bi zauzvrat mogle dobiti usluge podrške. TFITV čine ljekar, psiholog, NVO, policija, socijalni radnik iz Centra za socijalni rad i predstavnik Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima (Kancelarija); TFITV se sastao 15 puta i sproveo osam terenskih misija, dok se u 2020. godini sastao 19 puta i sproveo osam terenskih misija. Vlada je za policiju, inspektore rada, zdravstvene radnike, socijalne radnike i predstavnike opština sprovela obuku o identifikaciji žrtava i pružanju pomoći. U 2020. godini, posmatrači su izvijestili da je radnik NVO-a identifikovao potencijalnu žrtvu – stranog državljanina, ali je policija odbila da pokrene postupak upućivanja bez odobrenja zdravstvenog i sanitarnog inspektora i zaprijetila žrtvi i radniku NVO-a prijavama zbog nepoštovanja mjera za suzbijanje pandemije. Zdravstveni i sanitarni inspektor je nakon toga tražio od potencijalne žrtve – stranog državljanina i radnika NVO-a da budu u karantinu 28 dana, tokom kojeg se potencijalna žrtva – strani državljanin suočila sa porodičnim nasiljem. U izvještajnom periodu, sklonište koje vode nevladine organizacije je pružilo smještaj potencijalnoj žrtvi – stranom državljaninu, a nakon upornog zalaganja, Odsjek za suzbijanje krivičnih djela krijumčarenja i trgovine ljudima pokrenuo je istragu i žrtvu prebacio u sklonište.

U 2020. godini, Ministarstvo finansija i socijalnog staranja (MFSS) objavilo je poziv za podnošenje ponuda za uspostavljanje novog skloništa za žrtve trgovine ljudima (sklonište) i izabralo NVO koja raspolaže potrebnim licencama. MFSS je skloništu dodijelilo 50.000 EUR (56.690 USD) za operativne troškove, u poređenju sa 67.530 EUR (76.560 USD) u 2020. Centri za socijalni rad su takođe dodijelili 250 EUR (280 USD) mjesečno za svaku žrtvu smještenu u sklonište. GRETA je, međutim, izvijestila da vladino finansiranje za sklonište nije dovoljno da se pokriju operativni troškovi koji su iznosili oko 70.000 EUR (79.370 USD). Sklonište je pružalo specijalizovane usluge i potencijalnim i zvanično prepoznatim žrtvama trgovine ljudima, uključujući i zadovoljavanje najhitnijih potreba, zdravstvenu zaštitu, psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć i pomoć u reintegraciji; u skloništu je bilo smješteno osam potencijalnih žrtava (14 žrtava u 2020). Sklonište je moglo da obezbijedi smještaj za do šest žrtava istovremeno, uključujući odrasle muškarce, odrasle žene i djecu, u odvojenim prostorima za stanovanje. Odrasle žrtve mogle bi da napuste sklonište nakon bezbjednosne i psihosocijalne procjene od strane osoblja skloništa. Sklonište je kupilo ličnu zaštitnu opremu (LZO) i testove na COVID-19 za osoblje i žrtve i usvojilo mjere držanja socijalne distance, uključujući odvojene prostorije za žrtve koje čekaju rezultate testa na COVID-19. Sklonište je izvijestilo da je zbog tih kupovina iskusilo dodatne finansijske poteškoće. MFSS je upravljalo lokalnim centrima za socijalni rad i socijalnu zaštitu i dvijema regionalnim institucijama, koji su pružali opšte usluge za žrtve zlostavljanja, uključujući i žrtve trgovine ljudima. U 2020. godini, zaključak samostalno sprovedene procjene usluga podrške koje je pružalo sklonište bio je da su korisnici i posjetioci skloništa bili zadovoljni kvalitetom njege, osobljem i objektom. Međutim, drugi stručnjaci prijavili su zabrinutost zbog nedostatka iskustva osoblja u skloništu u zaštiti žrtava, uključujući i nepotrebne operativne troškove, probleme u saradnji i zabrinutost u vezi sa zaštitom povjerljivosti podataka o žrtvama. Sklonište je, na primjer, objavljivalo fotografije žrtava na društvenim mrežama sa cenzurisanim licima, ali sa prepoznatljivim karakteristikama, poput odjeće i lokacije. Posmatrači su prijavili da su naišli na probleme u saradnji i zajedničkom djelovanju konkretno sa direktorom skloništa.

Zakonom je žrtvama stranim državljanima omogućeno da pribave dozvolu za privremeni boravak u trajanju od tri mjeseca do godinu dana, uz mogućnost produženja; nijedna žrtva nije podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za privremeni boravak u 2021. i 2020. godini. Zakonom je obezbijeđen program zaštite svjedoka, besplatna pravna pomoć i psiholog, kako bi se žrtve ohrabrile da učestvuju u krivičnom gonjenju; nijedna žrtva nije učestvovala u krivičnom gonjenju tokom 2021. Posmatrači su, međutim, nastavili da izvještavaju o tome da su vlasti žrtvama dodjeljivale advokate sa malo iskustva ili bez iskustva, uključujući i advokate koji imaju iskustvo samo u građanskim postupcima a ne u krivičnim postupcima. U 2020. godini, tužioci su primjenjivali pristupe fokusirane na žrtvu za žrtve koje su učestvovale u sudskim postupcima, posebno za žrtve djecu. Na primjer, dijete žrtva je svjedočilo u prisustvu socijalnog radnika sa audio/vizuelnom opremom, dok je bilo u prostoriji odvojenoj od učinioca. Vlada je vodila službe podrške žrtvama i svjedocima u 15 prvostepenih sudova i dva viša suda koje su pružale pomoć tokom postupka, uključujući pravnu i logističku pomoć, i mjere za sprečavanje ponovne traumatizacije. Nadležni organi angažovali su tumače kada je to bilo potrebno sa zvaničnog spiska sudskih tumača, iako taj spisak nije uključivao tumača za romski jezik. Sudije nijesu dosuđivale  restituciju u krivičnim predmetima niti su od učinalaca djela trgovine ljudima oduzimale imovinu i sredstva u svrhu restitucije i/ili naknade štete. Slično tome, sudovi nijesu u parničnom postupku dosudili nijednu naknadu štete žrtvi, djelimično i iz razloga što parnični postupci traju dvije do pet godina što odvraća žrtve od traženja naknade štete. Zakon o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja koji ima za cilj da se pruži finansijska pomoć žrtvama krivičnih djela nasilja neće početi da se primjenjuje dok Crna Gora ne postane članica EU.

PREVENCIJA

Vlada je nastavila sa naporima na polju prevencije. Vlada je sprovodila Nacionalnu strategiju za borbu protiv trgovine ljudima 2019-2024. i usvojila je NAP za 2021. godinu. Vlada je zadržala koordinaciono tijelo za praćenje sprovođenja strategije i NAP-a, koje se sastoji od Uprave policije, Vrhovnog državnog tužilaštva, Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava; koordinaciono tijelo sastalo se šest puta uz dodatne elektronske sjednice. Nacionalni koordinator je predvodio Kancelariju i opšte napore u borbi protiv trgovine ljudima i predsjedavao je radnom grupom za borbu protiv trgovine ljudima, koju su činili državni organi, organizacije civilnog društva i međunarodna zajednica. Vlada je izdvojila 96.102 EUR (108.960 USD) Kancelariji u okviru MUP-a, u poređenju sa 152.000 EUR (172.340 USD) u 2020. godini. Kancelarija je objavila ograničene informacije o naporima u borbi protiv trgovine ljudima, ali su prethodnih godina stručnjaci izvijestili o poteškoćama u razmjeni i pribavljanju informacija od relevantnih vladinih aktera. Vlada je nastavila da primjenjuje sporazum o saradnji potpisan 2020. godine između organa za sprovođenje zakona, nadležnih ministarstava i šest nevladinih organizacija radi jačanja napora u borbi protiv trgovine ljudima. Kancelarija je, uz finansijsku podršku stranog donatora, organizovala kampanju za podizanje svijesti šire javnosti u osam gradova i na svim graničnim prelazima. MUP je nadgledao sprovođenje šest NVO projekata za podizanje svijesti javnosti o trgovini ljudima nakon što je u 2020. godini ovim NVO dodijelio oko 40.000 EUR (45.350 USD). Vlada je nastavila da finansira SOS telefonsku liniju za žrtve trgovine ljudima koju vodi NVO; SOS linija je primila 2.961 poziv, međutim, većina poziva se fokusirala na pribavljanje informacija ili prijave o drugim oblicima nasilja (u 2020 godini primljeno je 1.657 poziva, uključujući pet od potencijalnih žrtava trgovine ljudima). Inspekcija rada, koja je obučena u oblasti indikatora trgovine ljudima, izvršila je inspekciju privrednih društava i identifikovala 945 radnika sa povredom ugovora (351 u 2020. godini), a za 234 radnika je riješila povrede ugovora (97 u 2020). Vlada nije učinila napore da smanji potražnju za seksualnim uslugama. Vlada nije imala uspostavljene procedure za regulaciju agencija za zapošljavanje.

PROFIL TRGOVINE LJUDIMA

Kao što je izvještavano i u prethodnih pet godina, trgovci ljudima eksploatišu domaće i strane žrtve u Crnoj Gori, a trgovci ljudima u svrhu seksualne eksploatacije to čine sa žrtvama iz Crne Gore u inostranstvu. Trgovci ljudima su uglavnom muškarci starosti između 25 i 49 godina i članovi su organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju na zapadnom Balkanu. Žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije identifikovane u Crnoj Gori uglavnom su žene i djevojčice iz Crne Gore, susjednih balkanskih zemalja i, u manjoj mjeri, drugih zemalja istočne Evrope. Trgovci ljudima eksploatišu žrtve u ugostiteljskim objektima, uključujući kafiće, restorane, noćne klubove i barove. Djeca, naročito romska, aškalijska i djeca balkanskih Egipćana, žrtve su prisilnog prosjačenja. Prema nekim izvještajima, romske djevojčice iz Crne Gore prodate su kao nevjeste u romskim zajednicama u Crnoj Gori i, u manjoj mjeri, u Albaniji, Njemačkoj i Kosovu, te prisiljene da budu sluškinje u domaćinstvu. Migranti iz susjednih zemalja lako postaju žrtve prisilnog rada, posebno tokom ljetnje turističke sezone. Međunarodne organizovane kriminalne grupe trguju ženama i djevojčicama iz Crne Gore u svrhu seksualne eksploatacije u drugim balkanskim zemljama.  U 2020. godini, trgovci ljudima regrutovali su radnike iz Tajvana, oduzeli su im pasoše i ograničili im kretanje, i uspostavili call centar gdje su natjerali žrtve iz Tajvana da upućuju prevarne pozive.

Akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima za Crnu Goru za period 2022–2023.

U daljem tekstu navedene su preporuke za konkretne svrhe i ciljeve kako bi se u narednoj godini unaprijedili napori koje Vlada Crne Gore ulaže u borbi protiv trgovine ljudima:

  1. Energično istražiti, krivično goniti i osuditi učinioce krivičnih djela trgovine ljudima, u skladu sa članom 444 Krivičnog zakonika.
  2. Povećati napore na proaktivnom identifikovanju žrtava trgovine ljudima i vršiti provjere u cilju otkrivanja trgovine ljudima među osobama koje se bave pružanjem seksualnih usluga, iregularnim migrantima, tražiocima azila i izbjeglicama, sezonskim radnicima, i među drugim grupama populacije koje su u riziku od trgovine ljudima.
  3. Izdvajati dovoljne resurse za sklonište za žrtve trgovine ljudima.
  4. Utvrditi mjere za zaštitu privatnosti i povjerljivosti podataka o žrtvama u skloništu i obezbijediti da se sklonište pridržava visokih standarda zaštite žrtava.
  5. Pružiti naprednu obuku sudijama, tužiocima i organima za sprovođenje zakona o istragama i krivičnim gonjenjima za djela trgovine ljudima, uključujući prikupljanje dokaza o suptilnim oblicima prinude ili primjenu specijalizovanih istražnih tehnika.
  6. Poboljšati pristup žrtava pravosuđu i programima zaštite žrtava-svjedoka, uključujući i pristup iskusnim advokatima i tumačima za romski jezik.
  7. Integrisati romske grupe u procese donošenja odluka koji se odnose na zaštitu žrtava.
  8. Uspostaviti i finansirati pristupačan fond za naknadu štete i informisati žrtve o njihovom pravu na naknadu štete tokom pravnog postupka.
  9. Regulisati i nadgledati agencije za zapošljavanje radnika.