Završni izvještaj
Ustav garantuje vjersku slobodu kao i pravo na promjenu vjeroispovijesti. U njemu se navodi da nema državne religije i garantuje se jednakost i sloboda za sve vjerske zajednice. Zakonom se zabranjuje vjerska diskriminacija i govor mržnje. Vjerske grupe, posebno Srpska pravoslavna crkva (SPC), su i dalje tvrdile da zakon koji uređuje njihov pravni status nije adekvatan. Navodeći zabrinutost zbog sigurnosti usljed mogućih sukoba između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), policija je u nekoliko navrata spriječila članove CPC da vrše vjerske aktivnosti na pravoslavnim lokalitetima kada su ta mjesta bila zauzeta od strane SPC. CPC je rekla da je policija prekršila njena prava i pozvala Vladu da joj dozvoli pristup tim mjestima. Vlada je nastavila sa politikom neobezbjeđivanja restitucije vjerske imovine koju je konfiskovala komunistička vlada. Islamska zajednica u Crnoj Gori (IZCG) protestovala je usljed Vladinog ponovnog postavljanja krsta na vrh sahat kule koja je iz otomanskog perioda. U decembru, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je presudio u korist Roma muslimana koji je podnio žalbu protiv Vlade zbog toga što nije istražila etnički i/ili vjerski motivisane napade na njega i njegovu porodicu 2009. godine.
SPC i CPC nastavile su sa osporavanjem vlasništva nad vjersim objektima. Istraživanje koje je sproveo Savjet Evrope i Kancelarija ombudsmana pokazalo je da su ispitanici prijavili viši stepen percepcije vjerske diskriminacije u svih pet predmetnih oblasti koje su ispitivane u odnosu na prethodno ispitivanje javnog mnjenja koje je sprovedeno dvije godine ranije. U decembru je Jevrejska zajednica počela sa izgradnjom nove sinagoge u Podgorici.
Američka ambasadorka i drugi zvaničnici ambasade nastavili su se sastajati sa vladinim zvaničnicima u cilju razmatranja odnosa između Vlade i vjerskih grupa. Ambasadorka se srela sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim SPC, Hrišćanskom adventističkom crkvom u Podgorici, vođama CPC i Katoličke crkve, kao i Jevrejske i Islamske zajednice, kako bi se razmotrio status svake od ovih grupa i saradnja sa Vladom. Ambasadorka je bila domaćin iftara na kojem su učesnici raspravljali o međuvjerskoj teleranciji i umjerenosti. Ambasada je bila domaćin posjete istaknutog američkog učenjaka i teologa koji je govorio grupama širom zemlje o različitostima, međuvjerskom dijalogu i rješavanju sukoba.
Odjeljak I. Vjerska demografija
Američka vlada procjenjuje stanovništvo na 643,000 (jul 2017. godine). Prema popisu iz 2011. godine, približno 72 procenta stanovništva je pravoslavno, bilo SPC ili CPC. Lokalni mediji procjenjuju da SPC čini približno 70 procenata pravoslavnog stanovništva, dok CPC čini preostalih 30 procenata. Popis takođe ukazuje da su 19.1 procenata populacije muslimani, 3.4 procenta su rimokatolici, dok su 1.2 procenta ateisti. Pored toga, 2.6 procenata ispitanika nije dalo odgovor, a nekoliko drugih grupa, uključujući adventiste sedmog dana (lokalno registrovani kao Hrišćanska adventistička crkva), budiste, Jehovine svjedoke, druge hrišćane i agnostike, zajedno čine manje od 1 procenta stanovništva. Prema procjeni štampanih medija, Jevrejska zajednica broji približno 350 pripadnika.
Postoji jaka korelacija između etničke pripadnosti i vjeroispovijesti: etnički Crnogorci i etnički Srbi generalno su povezani sa CPC, odnosno SPC, etnički Albanci sa islamom ili katolicizmom, a etnički Hrvati sa Katoličkom crkvom. Mnogi Bošnjaci (etnički Bosanci koji su muslimani) i drugi muslimani žive duž istočne i sjeverne granice sa Albanijom, Kosovom i Srbijom.
Odjeljak II. Status vladinog poštovanja vjerskih sloboda
Pravni okvir
Ustav garantuje vjersku slobodu kao i pravo na promjenu vjeroispovijesti. U njemu se navodi da se svakom licu garantuje sloboda izražavanja vjeroispovijesti javno i privatno, samostalno ili kolektivno, putem molitve, propovijedanjem, običajem ili obredom, dok izjašnjavanje o ličnim uvjerenjima nije obavezno. U Ustavu se navodi da sloboda izražavanja vjerskih uvjerenja može biti ograničena isključivo ukoliko se zahtijeva zaštita života i zdravlja javnosti, mira i reda, ili drugih prava zagarantovanih Ustavom. Ustav navodi da ne postoji državna religija i garantuje jednakost i slobodu svim vjerskim zajednicama u smislu vjerskih akivnosti i poslova. Ustavom dozvoljava sudovima da spriječe propagiranje vjerske mržnje il idiskriminacije i zabranjuje organizacije koje podstiču vjersku mržnju i netoleranciju.
Prema zakonu, zločin je izazivati i širiti vjersku mržnju, što podrazumijeva objavljivanje informacija koje podstiču mržnju ili nasilje nad osobama zasnovano na religiji, ismevanju vjerskih simbola ili skrnavljenju spomenika, spomen ploča ili grobnica. Počinioci mogu dobiti zatvorske kazne od šest mjeseci do 10 godina. Ako je povreda izvršena zloupotrebom službenog položaja ili ovlašćenja ili dovodi do nasilja, ili ako sudovi utvrde da su posljedice štetne za suživot ljudi, nacionalnih manjina ili etničkih grupa, kazna zatvora kreće se od dvije do 10 godina.
Krivični zakonik propisuje novčanu kaznu između 200 eura ($240) i 16,000 eura ($19,200) ili do dvije godine zatvora zbog ograničavanja slobode pojedinca da iskaže vjersko uvjerenje ili članstvo u vjerskoj grupi, ili za sprječavanje ili ometanje vršenja vjerskih obreda. Zakonik takođe propisuje novčanu kaznu između 600 eura ($720) i 8,000 eura ($9,600) ili njaviše jednu godinu zatvora za prisiljavanje druge osobe da se izjasni o svojim vjerskim uvjerenjima. Svaki vladin zvaničnik koji se proglasi krivim za ova krivična djela može dobiti kaznu zatvora i do tri godine.
Zakonom se propisuje priznanje vjerskih grupa putem registracije kod lokanih ili saveznih vlasti, iako vjerske grupe koje su postojale prije 1977. godine nijesu obavezne da se registruju kako bi bile priznate. Nove vjerske grupe se moraju registrovati kod lokalne policije u roku od 15 dana od dana osnivanja kako bi dobile status pravnog subjekta, iako nema navedene kazne ukoliko to ne urade. Policija zatim mora dostaviti tu registraciju Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje vodi spisak svih vjerskih organizacija u zemlji. Da bi se registrovala, vjerska grupa mora dostaviti svoje ime i dokumenta o organizaciji, imena svojih zvaničnika, kao i adrese sjedišta grupe i lokacije(a) na kojima se vrše vjerske službe. Registracija grupama daje pravo na posjed imovine, bankarskih računa na sopstveno ime, kao i na izuzeće od naplate poreza za donacije i prodaju robe ili usluga koje su direktno povezane sa njihovim vjerskim aktivnostima; međutim, odsustvo registracije ili priznanja ne utiče na sposobnost grupe da vrši vjerske aktivnosti. Neregistrovana vjerska zajednica se može registrovati kao drugi tip organizacije kako bi otvorila bankarski račun, ali ne može biti izuzeta od naplate poreza, što je slučaj sa registrovanim vjerskim grupama.
Postoji 21 priznata vjerska grupa u zemlji: SPC, CPC, IZCG, Rimokatolička crkva, Crkva Hristovog jevanđelja, Katolička misija Tuzi, Hrišćanska adventistička crkva, Evangelistička crkva, Vojni poredak gostoljubivih vjernika Svetog Lazara od Jerusalima za Crnu Goru, Franjevačka misija za Malesiju, Biblijska hrišćanska zajednica, Bahai vjera, Crnogorska zajednica, Crkva Isusa Hrista svetaca iz posljednjih dana (Mormoni), Jehovini svjedoci, Crnogorska katolička crkva, Crnogorska protestantska crkva, Crnogorska demohrišćanska crkva i Crnogorska adventistička crkva, kao i Budistička i Jevrejska zajednica. Sve ove grupe su registrovane, osim SPC, koja nije podnijela zahtjev za registraciju.
Vlada ima sporazume sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom kao i Svetom stolicom kojima se dalje definiše pravni status odnosnih grupa i reguliše njihov odnos sa državom. U sporazumu sa Svetom stolicom, Vlada priznaje katoličko kanonsko pravo kao crkveni pravni okvir i opisuje imovinska prava crkve. Sporazumi sa Islamskom i Jeverjskom zajednicom imaju slične odredbe. Sporazumima se utvrđuju komisije između svake od ove tri vjerske zajednice i Vlade. Nema sličnih sporazuma sa SPC, CPC ili drugim vjerskim grupama.
Direktorat za odnose sa vjerskim zajednicama pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava (MLMP) reguliše odnose između državnih agencija i vjerskih grupa, i zadužen je za zaštitu slobode sprovođenja vjerske i napredujuće međuvjerske saradnje i razumijevanja. MLMP obezbjeđuje određena sredstva vjerskim zajednicama i odgovorno je za komunikaciju između Vlade i vjerskih zajednica. Ministarstvo je takođe odgovorno za izradu novog zakonodavstva koje difiniše status i prava vjerskih organizacija.
Zakonom se dozvoljava da vjerske grupe, uključujući i one koje nijesu priznate, vrše vjerske službe i obrede u crkvama, svetilištima, kao i drugim objektima priznatim od strane lokalnih vlasti, ali zahtijeva odobrenje od strane opštinskih policijskih vlasti za takve aktivnosti na bilo kom drugom javnom mjestu.
Zakonom se zabranjuje „zloupotreba vjerskih zajednica ili njihovih vjerskih objekata u političke svrhe.“
Zakonom se zatvorenicima daje pravo da sprovode vjersku praksu i imaju kontakt sa sveštenstvom. Zatvorenici mogu tražiti ishranu koja je u skladu sa vjerskim običajima.
Ustav priznaje pravo članova manjinskih nacionalnih zajednica, pojedinačno i kolektivno, da sprovode, štite, razvijaju i izražavaju „vjerske posebnosti“ (tj. vjerske običaje tipične za njihovu manjinsku zajednicu); da osnuju vjerska udruženja uz podršku države; i da uspostave i održavaju kontakt sa ljudima i organizacijama van zemlje koji dijele ista vjerska uvjerenja.
Po zakonu, vjeroispovijest se ne uči u državnim osnovnim ili srednjim školama. Islamska zajednica upravlja dvijema medresama na nivou srednje škole, a SPC vodi jednu srednju školu, pri čemu obije prate državni plan i program u nereligijskim oblastima.
Zakonom se zabranjuje diskriminacija, uključujući i onu na vjerskoj osnovi. Prekršaji se kažnjavaju kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kancelarija Zaštitnika ljudskih prava (ombudsman) odgovorna je za borbu protiv diskriminacije i kršenja ljudskih prava, uključujući i vjerske slobode, od strane vladinih agencija. Ona može istražiti žalbe o vjerskoj diskriminaciji i, ukoliko utvrdi povredu, može zatražiti korektivne mjere. Neuspjeh u ispunjavanju zahtjeva ombudsmana za korektivne radnje u određenom roku kažnjava se novčanom kaznom od 500 do 2.500 eura (od $600 do $3.000). Generalno, državne agencije sprovode preporuke ombudsmana, iako često sa odlaganjima. Ukoliko je potrebno, sudovi mogu primijeniti preporuke.
Ustavom se izuzimaju od vojne službe oni koji je iz savjesnih razloga odbijaju. Alternativna služba se ne zahtijeva.
Ustav navodi da strani državljani koji se plaše progona zasnovanog na vjeroispovijesti u svojoj rodnoj zemlji imaju pravo da traže azil.
Zemlja je ugovornica Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Prakse Vlade
Dana 1. oktobra, policija je zabranila članovima CPC da održe liturgijsku memorijalnu službu za mrtve (parastos) za kraljevsku porodicu Petrović u Bogorodičinoj crkvi na Ćipuru na Cetinju, navodeći sigurnosne razloge, jer su članovi SPC bili prisutni u crkvi. Članovi CPC su održali liturgiju van crkve, dok su članovi SPC održali liturgiju unutar crkve. Dana 8. oktobra, policija je takođe zabranila članovima CPC da vrše vjerske aktivnosti unutar crkve Sv. Dimitrija u Podgorici, ponovo se pozivajući na zabrinutost za sigurnost. Sveštenici CPC su kasnije održali liturgiju izvan crkve, dok su sveštenici SPC bili unutar crkve. Desetine policajaca obezbjđivalo je svaki događaj i nije bilo nikakvih prepirki. CPC se žalila na kršenje osnovnih ljudskih prava članova i zatražila od nadležnih državnih organa da dozvole sveštenicima CPC da vrše službu u crkvama i manastirima koji supod kontrolom SPC.
Vjerske grupe, uključujući Katoličku crkvu, a posebno SPC, nastavile su se žaliti da je zakon koji reguliše njihov pravni status zastarjeo i neadekvatan jer je izrađen za uslove koji su postojali u vrijeme bivše Jugoslavije. Vlada je rekla da nastavlja da revidira, kao što je činila i od 2015. godine, nacrt novog zakona o vjerskim zajednicama. Do kraja godine, Vlada nije završila nacrt.
Dana 5. decembra ECHR je odlučio u korist tužitelja Riza Alkovića, crnogorskog državljanina, Roma muslimana, po tužbi koju je podnio protiv Vlade zbog neadekvatne istrage etnički i/ili vjerski motivisanih napada na Alkovića i njegovu porodicu od strane komšija 2009. godine u Podgorici. Prema tužbi, incidenti uključuju ispaljivanje devet ili 10 hitaca u pravcu terase Alkovićevog stana. U drugom slučaju, Alković je izjavio da su, dok je proslavljao vjerski praznik sa svojom porodicom, pojedinci nacrtali veliki krst na vratima sa porukom: „Iselite se ili ćete oštro zažaliti“. Alković je podnio tužbu ECHR-u nakon što su lokalne vlasti i sudovi odbacili njegove žalbe. On i njegova porodica su se preselili iz svog stana 2010. godine i boravili su u Belgiji u vrijeme odluke ECHR-a. Sud je zaključio da su Alković i njegova porodica doživjeli etnički i vjerski motivisane napade, kao što su prijetnje smrću, vjersko nipodaštavanje i šteta njihovoj imovini. ECHR je zaključio da je došlo do kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima i Alkoviću je dodijeljeno 6.000 eura ($7.200) odštete i 5.000 eura ($6.000) za troškove.
MLMP je nastavilo da obezbjeđuje sredstva nekim vjerskim grupama za vjerska svetilišta, obrazovne i kulturne projekte, a takođe je nastavilo i sa pružanjem pomoći u smislu socijalnog i zdravstvenog osiguranja sveštenstva. I registrovane i neregistrovane vjerske zajednice imale su pravo na podnošenje zahtjeva za ovo finansiranje. Za prvih devet mjeseci, CPC je primila 49,015 eura ($58,800), IZCG 52,888 eura ($63,500), SPC 30,183 eura ($36,200), Jevrejska zajednica 10,000 eura ($12,000), i Katolička crkva 4,000 eura ($4,800). Priznate vjerske zajednice su takođe nastavile da primaju podršku u naturi od drugih vladinih ministarstava kao i lokalnih vlasti, kao što su imovina na kojoj bi gradili bogomolje.
Vlada je nastavila sa svojom politikom neobezbjeđivanja restitucije vjerske imovine eksproprisane od strane bivše jugoslovenske komunističke vlade. Vladini zvaničnici su rekli da će se nacrt zakona o vjerskim zajednicama baviti pitanjeim restitucije.
U oktobru je IZCG izdala saopštenje u kojem se kritikuje ponovno postavljanje krsta na vrh sahat kule u Podgorici, koja je otomansko obilježje iz XVII vijeka. Vlasti su uklonile krst radi popravke a zatim ga ponovo postavile. U saopštenju IZCG se kaže: „Postavljanje krsta na spomenik islamske arhitekture građanskog karaktera … ozbiljan je napad na savremeni koncept građanskog i multireligijskog društva“.
Odjeljak III. Status društvenog poštovanja vjerske slobode
Sporovi oko vlasništva nad 750 pravoslavnih objekata nastavljeni su između SPC i CPC. Svaka grupa tvrdila je da je „prava“ pravoslavna crkva u zemlji i proslavljala Badnje veče, Božić i Uskrs na različitim lokacijama. Policija je nastavila da pruža zaštitu oko crkava tokom događaja koje su sprovodile obije grupe. Dana 6. januara, sveštenici SPC i CPC i njihove pristalice ponovo su organizovali paralelno, tradicionalno paljenje badnjaka za Badnje veče: SPC u Podgorici, a CPC na Cetinju. Prema medijima, paljenje je proteklo mirno i bez incidenata.
Dana 19. avgusta, osmu godinu zaredom, policija je, pozivajući se na zabrinutost zbog mogućih sukoba, zabranila članovima CPC i SPC da proslavljaju Hristovo preobraženje u Crkvi Hristovog preobraženja na Ivanovim koritima u blizini prijestonice Cetinja.
Osnovno tužilaštvo u Kotoru podnijelo je prekršajnu prijavu protiv Mitropolita CPC Mihaila zbog incidenta iz 2015. godine u kojem je navodno ošamario pristalicu SPC koja ga je pljunula prilikom blokiranja ulaza u grad gdje je trebalo da učestvuje u javnoj raspravi o nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Slučaj nije riješen u Prekršajnom sudu u Budvi od kraja godine.
Anketa objavljena u martu, koju su spoveli Savjet Evrope i Kancelarija ombudsmana, u okviru projekta Savjeta „Podrška nacionalnim institucijama u sprječavanju diskriminacije u Crnoj Gori“, utvrdila je povećanje percepcije vjerske diskriminacije od prethodne studije (2015.) u svih pet ispitanih oblasti (zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvena zaštita, javna služba i kultura). Percepcija diskriminacije zasnovana na religiji bila je najviša u odnosu na zapošljavanje, gdje je 45,7 procenata ispitanika prijavilo da se suočava sa vjerskom diskriminacijom, u odnosu na 38 procenata u 2015. godini. Prema istraživanju, percepcija diskriminacije je najviša po značajnoj margini među članovima SPC, a zatim Katolicima, onima bez vjerske pripadnosti i muslimanima.
Jevrejska zajednica je u decembru počela da gradi novu sinagogu u Podgorici. Na jesen, jevrejska zajednica je takođe pozdravila svog prvog rezidentnog rabina.
Odjeljak IV. Politika američke vlade i angažovanost
Ambasadorka i služebnici ambasade nastavili su da se sastaju sa vladinim zvaničnicima odgovornim za vjerska pitanja u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava kao i lokalnim kancelarijama gradonačelnika i opština širom zemlje kako bi razgovarali o odnosima između Vlade i vjerskih grupa.
Dana 21. marta, ambasadorka se sastala sa katoličkim episkopom Ilijom Janjićem u Kotoru kako bi razgovarali o međuvjerskim odnosima i statusu Katoličke crkve u zemlji. Ambasadorka se takođe sastala sa predsjednikom Jevrejske zajednice, Jaša Alfandari, kako bi razgovarali o njenom statusu. Ambasadorka je 7. novembra posjetila Hrišćansku adventističku crkvu u Podgorici kako bi razgovarali o odnosima crkve sa drugim vjerskim zajednicama i Vladom. Ambasadorka se 9. novembra sastala sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Amfilohijem, kojom prilikom su razgovarali o njegovim stavovima o vjerskim pitanjima u zemlji. Istog dana, ambasadorka se sastala sa novoimenovanim rabinom Jevrejske zajednice. Ambasadorka se sastala i sa predstavnicima muslimanskih zajednica u Podgorici, Bijelom Polju, Rožajama, Pljevljima i drugim gradovima kako bi razgovarali o pitanjima sa kojima su se suočavali, uključujući potencijalni rast vjerskog ekstremizma.
U aprilu je ambasada bila domaćin posjete istaknutog američkog muslimana, učenjaka i predavača o hrišćanskim, jevrejskim i muslimanskim odnosima. On je govorio o raznolikosti i međuvjerskom dijalogu grupama u Rožajama, Pljevljima, Baru, Ulcinju i Podgorici. U Tuzima je razgovarao sa studentima medrese o mladima i rješavanju sukoba u Islamu i izazovima za mlade u radikalizovanijem svijetu.
Ambasadorka je 1. juna bila domaćin iftara u medresi u Tuzima za predstavnike vjerskih, političkih, kulturnih i poslovnih zajednica i civilnog društva, u kojima su se učesnici uključili u razgovore o međuvjerskoj toleranciji i vjerskoj umjerenosti.
