Kratak pregled
Ustav obezbjeđuje slobodu vjeroispovijesti kao i pravo da se promijeni vjeroispovijest. Ustav takođe navodi da ne postoji državna religija i garantuje se ravnopravnost i sloboda za sve religijske zajednice. Zakon zabranjuje diskriminciju na osnovu vjeroispovijesti i govor mržnje. Izmjene i dopune Zakona o slobodi vjeroispovijesti stupile su na snagu 26.01.2021. čime je ukinut zahtjev da se postojeće vjerske zajednice registruju kako bi stekle pravni status kao i zahtjev da vjerske zajednice treba da obezbijede dokaz vlasništva nad određenom crkvenom imovinom kako bi i dalje zadržale pravo vlasništva nad istom. Srpska pravoslavna crkva (SPC) se snažno protivila ovim zahtjevima. Policija se sukobila sa građanima koji su protestovali 05.09.2021. protiv ustoličenja mitropolita crnogorsko primorskog (SPC) Joanikija na Cetinju, što je, po izvještajima medija, rezultiralo manjim povredama kod otprilike 50 osoba, uključujući i protestante i policiju. SPC je izjavila da su protestanti, koji su imali podršku predsjednika Mila Đukanovića i ključnih predstavnika opozicije, pokušali da ugroze njena religijska prava. Religijske grupe su nastavile da osporavaju vlasništvo države nad određenim vjerskim objektima kao i prenos vlasništva nad grobljima na opštine i druge entitete. Vlada, ponovo, nije preduzela nikakve korake da razriješi sporove između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) po pitanju vlasništva nad 750 pravoslavnih vjerskih objekata kojima trenutno upravlja SPC. Nakon negodovanja javnosti, nastavnica škole u Baru je odbila ponudu Vlade da postane vršilac dužnosti direktora škole, jer je ta škola otpustila nastavnicu 2020. zato što je đake pozvala da prisustvuju molitvi u crkvi SPC. Na konferenciji posvećenoj Zapadnom Balkanu, održanoj u julu u Slovačkoj, predsjednik Đukanović je izjavio da se sjeća 1990-ih kada je: „Srpska pravoslavna crkva prethodila vojsci, kao i da: „oni prate isti šablon, prvo ide crkva, zatim vojska i na kraju, da su oni odgovorni, između ostalog, i za genocid u Srebrenici.” SPC je rekla da je Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo vize novopridošlim sveštenicima ali da se nije bavilo postojećim slučajevima sveštenika kojima je odbijen zahtjev za dobijanje dozvole za boravak od strane prethodne Vlade.
U susret lokalnim izborima u Nikšiću u februaru, neidentifikovani pojedinci su ispisali grafite na Hadži-Ismajilinoj džamiji, na kojima je pisalo „Srebrenica“, „Turci“ i „Nikšić će biti Srebrenica“, što je referenca na genocid iz 1995. kada su hiljade muslimana pobijene u Srebrenici. Vlada, NVO i druge vjerske zajednice su osudile taj vandalizam ali niko nije uhapšen. Tokom 2021. bilo je incidenata i vandalizma na štetu jedne teološke škole i manastira SPC, oba su se desila na Cetinju, a bilo je i izvještaja o govoru mržnje protiv muslimana i evangelističkih hrišćana. U novembru, lokalni portal „Berane Online“ je objavio članak u kojem se kritikovala distribucija evangelističke hrišćanske literature i biblija u Beranama. Portal je opširno citirao lokalnog popa SPC, koji je osudio evangelističku literaturu i rekao da su članovi te grupe „đavoli koji su ništa drugo do vukovi u jagnjećoj koži“. Pojedinci su postavljali kritičke komentare ili omalovažavajuće materijale na socijalnim medijima o SPC i CPC, nazivajući, na primjer SPC ratnim zločincima ili pak CPC izmišljotinom vlasti.
Ambasadorka SAD kao i drugi zvaničnici ambasade su razmatrali način na koji je Vlada implementirala amandmane na pomenuti Zakon o slobodi vjeroispovijesti kao i generalni tretman vjerskih zajednica u okviru tog zakona, detalje slučajeva vjerske diskriminacije, rastućih međuvjerskih tenzija nakon protesta pri ustoličenju mitropolita SPC, pitanja vlasništva i odnosa između religijskih grupa i vlasti. Zvaničnici SAD su takođe zastupali vjersku toleranciju kod predsjednika države ali i drugih zvaničnika, uključujući zvaničnike iz kabineta Premijera, Ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava ali i lokalnih samouprava i gradonačelnika širom države. Ambasadorka SAD kao i drugi zvaničnici ambasade su se takođe susretali sa predstavnicima svih važnijih vjerskih zajednica. Nakon skrnavljenja džamije u Nikšiću u februaru, predstavnici ambasade su se susreli sa predstavnicima Islamske zajednice Crne Gore (IZCG), a ambasadorka se susrela sa poglavarom IZCG kako bi izrazila svoju zabrinutost ali i podršku. U aprilu, ambasadorka se susrela sa visokim predstavnicima Jevrejske zajednice kako bi razgovarala o njihovim odnosima sa vlastima u Crnoj Gori, kao i o pogledima Jevrejske zajednice na antisemitizam. U maju je ambasadorka upriličila međureligijski iftar u svojoj rezidenciji gdje su ona i drugi zvaničnici ambasade razgovarali sa predstavnicima muslimana, katolika, jevreja, CPC i SPC o pitanjima vezanim za amandmane Zakona o slobodi vjeroispovijesti i načinima na koje bi ambasada mogla da promoviše vjerske slobode i toleranciju. U novembru je ambasadorka priredila međureligijsku proslavu Hanuke, gdje su ona i drugi zvaničnici ambasade razgovarali na temu sve veće društvene fragmentacije i potrebe za većom među-religijskom saradnjom sa liderima jevrejske i muslimanske zajednice i pristalicama CPC i SPC.
Poglavlje I. Realigijska demografija
Vlada SAD, procjenjuje da je broj stanovnika Crne Gore 607,000 (sredinom 2021.). Prema popisu iz 2011. otprilike 72% stanovnika su pravoslavci i generalno pripadaju ili SPC ili CPC, premda popis nije pravio razliku između te dvije pravoslavne zajednice. Prema podacima iz 2020. dobijenih od NVO Centar za demokratiju i ljudska prava, 90% pravoslavne populacije pripada SPC, dok preostalih 10% otpada na CPC. Po popisu iz 2011. 19.1% su muslimani, 3.4% katolici i 1.2% ateisti. Pored toga, 2.6% intervjuisanih nije navelo religijsku preferencu a nekoliko drugih zajednica, uključujući Adventiste sedmog dana (lokalno registrovani kao Hrišćanska adventistička crkva) Jehovini svjedoci, drugi hrišćani, budisti i agnostici zajedno predstavljaju manje od 1% populacije. Prema Svjetskom jevrejskom kongresu, otprilike 400 do 500 Jevreja žive u Crnoj Gori.
Podaci iz istraživanja ukazuju da postoji jaka korelacija između etničkog i religijskog: etnički Crnogorci i etnički Srbi se dominatno vezuju za pravoslavlje, etnički Albanci uz islam ili katolicizam i etnički Hrvati uz katoličku crkvu. Brojni Bošnjaci (etnički Bošnjaci koji su muslimani) i drugi muslimani žive u sjevernim gradovima Rožaje, Pljevlja, Bijelo Polje, Petnjica, Plav i Gusinje blizu granice sa Srbijom i duž istočne i južne granice Crne Gore sa Kosovom i Albanijom.
Poglavlje II. Stanje poštovanja vjerskih sloboda od strane Vlade
Pravni okvir
Ustav jamči slobodu savjesti i vjeroispovijesti kao i pravo na promjenu vjere. Ustavom se takođe garantuje sloboda svim pojedinaca da javno i privatno izražavaju svoju vjeroispovijest, sami ili kolektivno, molitvom, propovijedanjem, običajima ili obredima, a takođe se navodi da pojedinci nisu obavezni da se izjasne o svojim vjerskim uvjerenjima. Ustav kaže da se sloboda izražavanja vjerskih uvjerenja može ograničiti samo ako je to potrebno radi zaštite života i javnog zdravlja, mira i reda ili drugih prava zajamčenih ustavom. U Ustav se navodi da ne postoji državna religija i garantuje se ravnopravnost i sloboda svim vjerskim zajednica u vršenju vjerskih obreda i poslova. Ustavom se dozvoljava sudovima da sprječavaju propagiranje vjerske mržnje ili diskriminacije i zabranjuje političkim i drugim organizacijama podsticanje vjerske mržnje i netrpeljivosti.
Izazivanje i širenje vjerske mržnje je po zakonu krivično djelo, što obuhvata objavljivanje informacija koje podstiču mržnju ili nasilje protiv pojedinaca na osnovu vjeroispovijesti, ismijavanje vjerskih simbola, što se po „Humanists International“ smatra uobičajenom dimenzijom zakona protiv bogohuljenja ili skrnavljenje spomenika, spomen ploča ili grobnica. Prestupnici mogu dobiti kaznu zatvora od šest mjeseci do 10 godina. Ako je prekršaj počinjen zloupotrebom službenog položaja ili ako dovede do nasilja ili ako sud utvrdi da su posljedice štetne po mirnu koegzistenciju građana, manjina ili etničkih grupa, kazna zatvora može biti od dvije do 10 godina.
Krivični zakonik propisuje kaznu od 200 do 16,000 eura ($230-
$18,100) ili kaznu zatvora do dvije godine zbog ograničavanje slobode pojedinca da iskaže vjersko uvjerenje ili pripadnost vjerskoj grupi, ili zbog sprečavanja ili ometanja vršenja vjerskih obreda. Zakonik takođe propisuje kaznu od 600 do 8,000 eura ($680-$9,100) ili najviše jednu godinu kazne zatvora zbog prisiljavanja druge osobe da se izjasni o svojoj vjeroispovijesti. Bilo koji državni zvaničnik koji bude proglašen krivim za ova krivična dijela može dobiti kaznu do tri godine zatvora.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je stupio na snagu 26.01.2021. mijenja elemente zakona o slobodi vjeroispovijesti iz januara 2020. Izmijenjeni zakon ukida zahtjev da vjerske zajednice dostave dokaz o vlasništvu nad vjerskim zemljištem ili drugom imovinom koja je postojala prije 1918. i briše odredbu iz prethodne verzije da Vlada mora izraditi popis vjerskih dobara za koje smatra da su u spornom vlasništvu, navodeći umjesto toga da će se imovinski sporovi rješavati u skladu sa postojećim zakonodavstvom.
Zakonske izmjene takođe predviđaju da se svaka vjerska zajednica koja je ranije postojala u zemlji prema prethodnom zakonu donesenom 1977. može registrovati i dobiti pravni status postojeće vjerske zajednice, mijenjajući zahtjev iz zakona iz 2020. da se postojeće neregistrovane vjerske zajednice moraju registrovati kao nove organizacije, kako bi dobile pravni status. Vjerske zajednice i vjerske grupe koje su se registrovale po Zakonu iz 2020. godine upisuju se u Registar vjerskih zajednica. Vjerske zajednice koje nisu postojale po zakonu iz 1977. ili su se registrovale po zakonu iz 2020. a kojima je odobrena registracija upisuju se u posebni Spisak novih vjerskih zajednica. Oba registra postoje unutar jednog “jedinstvenog registra”, uspostavljenog u aprilu, pod nadzorom Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava (MPLJMP). Grupe navedene u bilo kojem registru imaju pravni status, koji im daje pravo da posjeduju ili iznajmljuju imovinu; imaju bankovne račune na svoje ime; zapošljavaju ljude; dobijaju rješenja o oslobođanju od plaćanja poreza na donacije i prodaju dobara ili usluga koje su direktno povezane sa njihovim vjerskim aktivnostima, kao i da uživaju sudsku zaštitu svoje zajednice, članova i imovine.
Neregistrovane vjerske grupe mogu slobodno funkcionisati, uz pravo da praktikuju svoju vjeru, uključujući i prozelitizam i primanje donacija. Neregistrovane vjerske grupe se smatraju kvalifikovanim da dobijaju finansijsku ili drugu pomoć od države preko MPLJMP.
Izmijenjeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti prepoznaje vakuf, kao zadužbine date u okviru Islamske zajednice, koje predstavljaju izvor prihoda za vjerske zajednice i potencijalnu osnovu za imovinskopravne zahtjeve u sudskim postupcima. Osim promjena koje se odnose na vlasništvo nad imovinom, grupa koje se moraju registrovati da bi dobile pravni statusa i status vakufa, Zakon o slobodi vjeroispovijesti ostaje uglavnom nepromijenjen.
Da bi se registrovala, vjerska grupa mora imati barem tri odrasla člana koji su državljani ili imaju pravno regulisan status u državi, mora da navede svoj naziv i dostavi dokumente o osnivanju, imena predstavnika, adresu sjedišta grupe, kao i lokaciju/lokacije gdje će se vjerska služba vršiti. Grupa mora imati sjedište u državi i naziv koji se razlikuje od grupa koje su već registrovane.
U Jedinstveni registar vjerskih zajednica upisana je 21 vjerska zajednica, uključujući pet upisanih od 2020. godine. Dvadeset vjerskih zajednica je upisano u Registar vjerskih zajednica: Srpska pravoslavna crkva (Mitropolije crnogorsko primorska SPC; Eparhija budimljansko nikšićka SPC; Eparhija zahumsko hercegovačka SPC; Eparhija mileševska SPC, registrovane kao četiri grupe); CPC; IZCG; Katolička crkva (Arhidioceze barska i kotorska, registrovane kao dvije grupe); Jevrejska zajednica Crne Gore (JZCG); Hrišćanska adventistička crkva; Jehovini svjedoci; Dioceza podgoričako-dukljanska Pravoslavne crkve Crne Gore; Crkva Hristovog jevanđelja; Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana u Crnoj Gori; Evangelistička crkva riječi božije; Centar hrišćanskog prosvjetljenja; Hrišćanska mozaička zajednica; Biblijska hrišćanska zajednica; Jevanđeoska zajednica Isusa Hrista; i Baha’i zajednica Crne Gore. Jedna nova grupa, Evangelistička crkva raskršća je jedina koja je upisana u Spisak, a ne u Registar vjerskih zajednica.
Vlada ima potpisane sporazume sa IZCG, JZCG i Svetom stolicom, koji detaljno definišu pravni status ovih grupa i regulišu njihov odnos sa državom. Sporazum sa Svetom stolicom priznaje kanonsko pravo katoličke crkve kao pravni okvir te crkve i navodi vlasnička prava crkve. Sporazumi sa IZCG i JZCG imaju slične odredbe. Sporazumi uspostavljaju komisije između sve tri ove vjerske zajednice i Vlade. Vlada nema slične sporazume potpisane sa SPC i CPC ili sa drugim priznatim vjerskim grupama.
Zakon dopušta svim vjerskim grupama, uključujući i onim nepriznatim, da vrše vjerske obrede i službe u crkvama, hramovima i drugim objektima odobrenim od strane lokalnih samouprava ali postoji uslov da se iste službe i obredi mogu vršiti i na drugim javnim lokacijama samo uz prethodno izdatu dozvolu komunalne policije.
Zakon ne omogućava vjerskim zajednicama da podnose zahtjev za restituciju ili nadoknadu za imovinu oduzetu tokom perioda komunizma. Fizička lica i pravni subjekti mogu da podnose takve zahtjeve.
MPLJMP reguliše odnose između državnih organa i religijskih grupa i nadležno je za zaštitu slobode vjeroispovijesti kao i promovisanje međureligijske saradnje i razumijevanja. MPLJMP obezbjeđuje određena sredstva vjerskim zajednicama i nadgleda komunikaciju između države i vjerskih zajednica. Ministarstvo je takođe zaduženo za izradu novog zakonodavstva koje definiše status i prava vjerskih organizacija.
Zakon zabranjuje „zloupotrebu vjerskih zajednica ili njihovih vjerskih objekata u političke svrhe.”
Zakon dopušta zatvorenicima da vrše vjersku praksu i da imaju kontakte sa sveštenstvom. Zatvorenici mogu da traže režim ishrane koji je u skladu sa njihovim vjerskim običajima.
Ustav prepoznaje prava članova manjinskih nacionalnih zajednica da, pojedinačno ili kolektivno, vrše, štite, razvijaju i izražavaju svoje „vjerske osobenosti“ (to jeste, vjerske običaje koji su jedinstveni za njihovu manjinsku zajednicu); da osnivaju vjerska udruženja uz podršku države i da uspostavljaju i održavaju kontakte sa osobama i organizacijama van države, koji sa njima dijele ista religijska uvjerenja.
Po zakonu, vjeroispovijest se ne može predavati u državnim osnovnim i srednjim školama. IZCG ima jednu privatnu medresu, na nivou srednje škole, a SPC ima jednu srednju školu. Obije institucije nude predavanja iz oblasti religije dok istovremeno prate državni nastavni plan i program za ne-religijske predmete.
Zakon zabranjuje diskriminaciju, uključujući i diskriminaciju na vjerskim osnovama. Kršenje ovih zakonskih odredbi može rezultirati kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kancelarija zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) je nadležna za borbu protiv diskriminacije i kršenja ljudskih prava, uključujući i onih koji se čine na uštrb slobode vjeroispovijesti, od strane državnih organa, uključujući i državnih škola. Navodi o kršenju tih prava u privatnom sektoru nisu nadležnost kancelarije Ombudsmana i moraju se rješavati u sporovima pred sudom. Ombudsman može da istraži žalbe na vjersku diskriminaciju i, ukoliko utvrdi kršenje prava, može tražiti da se preduzmu korektivne mjere. Za nepostupanje po nalogu Ombudsmana, u smislu preduzimanja korektivnih aktivnosti u navedenom vremenskom okviru, mogu se izreći kazne u iznosu od 500 do 2,500 eura ($570-$2,800).
Državni organi, premda često uz kašnjenje, generalno implementiraju preporuke Ombudsmana. Ukoliko je potrebno i sudovi mogu narediti sprovođenje tih preporuka.
Ustav oslobađa vojne službe osobe koje ulože prigovor savjesti, uključujući i one koji to rade iz vjerskih razloga. Alternativna služba u odnosu na vojni rok nije obavezna.
Ustav navodi da strani državljani, koji se boje da će biti predmet gonjenja u zemljama porijekla zbog svoje vjeroispovijesti, imaju pravo da zatraže azil.
Crna Gora je poptisnica Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Praksa Vlade
05.09.2022. mediji su izvijestili da se, tokom ustoličenja mitropolita SPC Joanikija, okupilo oko 4000 osoba, podržanih od strane predsjednika Đukanovića i drugih ključnih zvaničnika opozicije, kako bi protestovali zbog lokacije ustoličenja, to jeste ustoličenja na Cetinju. Protestanti su bili protiv održavanja ceremonije na Cetinju, istorijskoj prijestonici države, a sam predsjednik Đukanović je tu odluku nazvao: „samo jednom u nizu aktivnosti kojima država Srbija i Srpska pravoslavna crkva, kao instrument velikosrpskog nacionalizma, pokušavaju da ponize i prisvoje Crnu Goru.” U pokušaju spriječavanja ceremonije ustoličenja, protestanti su koristili kamenice, smeće, palili su gume, kako bi blokirali puteve. Te prepreke su bukvalno zatvorile sve puteve ka Cetinju, natjeravši mitropolita Joanikija i patrijarha Porfirija da dođu helikopterom, a određeni broj sveštenstva SPC je bio spriječen da prisustvuje ceremoniji. Mediji su izvijestili da je policija koristila suzavac, dimne granate i gumene metke- ovo poslednje je policija negirala- kako bi rasčistila protestante sa glavnog trga i u području blizu Manastira. Prema medijskim izvještajima, 50-60 osoba je zadobilo manje povrede tokom protesta i prebačeni su u bolnicu na dalje liječenje, uključujući i 20-30 policajaca. Opozicioni lideri i pro-opozicini mediji su kritikovali policiju za prekomjernu upotrebu sile, a to su radili i brojni pojedinci na socijalnim mrežama gdje su postavljali snimke sukoba, dok su članovi vladajuće koalicije generalno pozdravljali odgovor policije kao suzdržan. NVO Akcija za ljudska prava je u svojoj analizi 7. setembra navela da je Vlada generalno uspijela da obezbjedi poštovanje ljudskih prava, uključujući slobodu vjeroispovijesti i slobodu mirnog okupljanja. Nakon protesta, policija je uhapsila savjetnika predsjednika Đukanovića i bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića zbog, kako su navoli, pokušaja da nasilno probije policijski kordon i destabilizuje policiju.
Predsjednik Đukanović, koji je pozvao građane da se suprostave ustoličenju, je izjavio da je to „pirova pobjeda“ za Vladu i SPC i sramota, ne samo za državu već za pravoslavlje u cjelini. Premijer Zdravko Krivokapić je proteste nazvao „pokušajem terorističkog čina.” Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije je u intervjuima za medije izražavao zahvalnost Vladi što je obezbjedila da on i patrijarh Porfirije dođu na Cetinje bezbjedno i izjavio da je SPC učinila „maksimalne ustupke“ po pitanju ceremonije kako bi spriječila incidente. U svijetlu protesta protiv lokacije ustoličenja, on je rekao da je SPC odlučila da se ceremonija održi na Cetinju, ali da ustoličenju prisustvuje manje ljudi to jeste da bude prisutan manji broj sveštenstva. Mitropolit Joanikije je, takođe, rekao da su incidenti i podjele po pitanju njegovog ustoličenja bili vještački podsticani od strane predsjednika Đukanovića i da je SPC uradila sve što je bilo u njenoj moći da ih prevaziđe. Premijer Krivokapić i sve partije vladajuće koalicije su optužili opozicionu Demokratsku partiju socijalista (DPS) za pokušaj državnog udara, navodeći da su organizatori sukoba na Cetinju pripadali najvišem nivou rukovodstva DPS-a „u saradnji sa organizovanim kriminalnim grupama.” Po mišljenju bivšeg ambasadora Crne Gore pri NATO i eksperta političkih nauka Veska Garčevića, incidenti su bili „rezultat jasne instrumentalizacije i politizacije crkve sa obije strane.”
Predsjednik Đukanović je 02.01.2021. stavio veto na amandmane Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je skupština usvojila sa 41 glasom za i nula glasova protiv u decembru 2020. Predsjednik Đukanović je pravdao svoj veto navodeći „otvorena pravna pitanja“ da li Skupština ima pravo da glasa o predlogu zakona, usljed činjenice da nije bilo fizički prisutnih 41 poslanik, što je inače neophodno za uspostavljanje kvoruma. Skupština je zatim poništila taj veto i predlog zakona je usvojen i postao zakon 26.01.2021. SPC se oštro protivila zahtjevu za registraciju i dokazivanju vlasništva, koji je izmjenjeni zakon ukinuo.
Premijer Krivikapić je 18.04.2021. najavio da je spreman da potpiše prethodno sačinjeni, ali ne i javno objavljeni, Temeljni ugovor sa SPC, u skladu sa revidiranim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, na datum koji će naknadno biti utvrđen. SPC je prvo predložila nacrt ugovora 2012. ali nije bila u stanju da uspješno ispregovara taj ugovor sa prethodnom Vladom. Najava premijera Krivokapića je odmah propraćena reakcijom javnosti jer su i vladajuće i opozicine partije tražile da se taj dokument javno objavi. Do kraja godine taj dokument još nije bio potpisan.
Internet portal „Balkan Insight“ je u maju objavio da je Andrija Mandić, lider Demokratskog fronta i član vladajuće većine optužio premijera Krivokapića da izbjegava da potpiše Temeljni ugovor sa SPC. Premijer je, navodno, predložio odlaganje potpisivanja ugovora do 30. oktobra kada je prva godišnjica smrti bivšeg mitropolita Amfilohija. Kao odgovor na to, ovaj portal je citirao Mandića, koji je rekao da: „Ova Vlada i njen premijer nisu ispunili obećanja koje su dali Srpskoj pravoslavnoj crkvi, niti naša čekivanja i više nemaju naše povjerenje.” Onda je mitropolit Joanikije pozvao Vladu da potpiše ugovor što je prije moguće, navodeći da je to: „Neka vrsta političkog manevra i da se ne može posmatrati kao dobronamjerni gest koji bi doveo do toga da se dugoročne tenzije relaksiraju.” Sveti arhijerejski sabor SPC 30. maja je izdao saopštenje za medije navodeći da: „Odluka ove Vlade diskriminiše Srpsku pravoslavnu crkvu u odnosu na sve druge vjerske zajednice u Crnoj Gori.”
U intervju za Euronjuz u junu te godine, premijer Krivokapić je rekao da bi on potpisao Temeljni ugovor ali da: „Određeni pravni elementi definisani ugovorom nisu u skladu sa crnogorskim ustavom i zakonima.“ Istovremeno, pro-opozicioni dnevni list Pobjeda je objavio da je nacrt ugovora diskriminatoran u odnosu na CPC, navodeći da se u Crnoj Gori ne mogu graditi pravoslavne crkve bez dozvole SPC i time se omogućava SPC, a ne CPC da polaže pravo na kontinuitet sa autokefalnom Crnogorskom pravoslavnom crkvom, kako je to definisano ustavom iz 1905.
U avgustu su mediji izvijestili da je patrijarh SPC Porfirije potvrdio da je odgovor Vlade Crne Gore na nacrt Temeljnog ugovora proslijedio stručnoj komisiji SPC. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, odgovoran za kontrolu tog dokumenta, je izjavio da revidirani tekst ugovora u potpunosti štiti državne i nacionalne interese i da će biti objavljen kada dobije status zvaničnog dokumenta. Do kraja godine taj ugovor još nije potpisan. Vjerske zajednice, osim CPC, su izjavile da su generalno zadovoljne sa izmjenama zakona, premda su željeli da budu uključeni ranije, tokom diskusija kada su se izmjene dogovarale.
Premijer Krivokapić je u maju rekao medijima da njegova Vlada neće uhapsiti nijednog sveštenika SPC zbog kršenja restrikcija vezanih za COVID-19 prilikom skupova i da niko ne može da spriječi litije u Nikšiću 12.05. na dan Svetog Vasilija Ostroškog. Odgovarajući na Vladino nepoštovanje restrikcija vezanih za COVID-19 tokom uskrsa, Krivokapić je rekao da aktivnosti duhovne prirode ne mogu biti predmet ovozemaljskih zakona. Opoziciona Socijal demokratska partija (SDP) je kritikovala premijera zbog ovih izjava, smatrajući da je to njegovo uključivanje u teološka razmatranja i favorizovanje SPC.
Vjerske zajednice, uključujući i katoličku crkvu i IZCG su izjavile da i dalje zastupaju stav da se jasno preciziraju zakoni u smislu regulisanja vlasništva vjerskih zajednica i takođe su naveli pitanje restitucije ili nadoknade za to vlasništvo, posebno za vjerske objekte ili groblja, koje su vlasti nepravično oduzele vjerskim grupama ili njihovim članovima.
Zvaničnici katoličke crkve i dalje tvrde, kao jedni od najvećih vlasnika nekretnina u državi, da i dalje imaju brojne sporove, po pitanju vlasništva, sa vlastima i SPC. Komunistička jugoslovenska Vlada je oduzela brojne nepokretnosti katoličkoj crkvi u Baru i Ulcinju, a vlasti nikada nisu izvršile povraćaj ili dali nadoknadu za to vlasništvo. Umjesto toga, kako tvrde zvaničnici crkve, tokom 1990-ih, Vlada je određene objekte, koji su prije toga bili vlasništvo katoličke crkve, prepisala na SPC. Crkveni zvaničnici takođe tvrde da SPC ima planove za gradnju na zemljištu katoličke crkve u Baru i Ulcinju. Dodali su da, nakon što je SPC preuzela vlasništvo i upravljanje 1990-ih nad grobljem u Ulcinju, koje je prethodno bilo podijeljeno na dio za katolike, vjernike SPC i ateiste, SPC je osporila pravo katolicima i ateistima da tamo sahranjuju svoje mrtve. Katolički zvaničnici kažu da je naknadno SPC odlučila da dozvoli katolicima i ateistima da sahranjuju svoje mrtve na groblju, ali da to odobrenje nije trajno rješenje tog pitanja.
Uprava za katastar i državnu imovinu je 15. oktobra promijenila upis Cetinjskog manastira, za čije vlasništvo se spore CPC i SPC, sa opštine Cetinje na Mitropoliju crnogorsko primorsku (SPC). Uprava za katastar je dala objašnjenje da je objekat nepravilno upisan na opštinu zbog pogrešnog unosa podataka kada su spisi bili digitalizovani 1996. SPC je izjavila da joj ta odluka ne daje nikakva nova prava, već se samo ispravlja greška iz prošlosti. Prema SPC, nakon te odluke katastra, opština Cetinje zadržava vlasništvo nad zemljištem na kojem se manastir nalazi ali se takođe SPC daje pravo korišćenja manastira.
DPS je podnio krivične prijave 17. oktobra kao odgovor na odluku Uprave za katastar da upiše Cetinjski manastir na SPC, smatrajući da sudovi a ne Vlada trebaju da utvrđuju pitanje vlasništva. Protestanti, uključujući i sveštenstvo CPC i drugi građani koji su se protivili promjeni vlasništva manastira, okupili su se 18. oktobra ispred zgrade Vlade u Podgorici. Mitropolit CPC Mihailo je prisustvovao protestu i pozvao vlasti da na pravičan način riješe pitanje vlasništva nad Cetinjskim manastirom i da ga upišu na državu.
Komentarišući prenos vlasništva nad manastirom, potpredsjednik SDP Nikola Đurašković je rekao da potpredsjednik Vlade Abazović: „mora da preduzme odgovornost za odluku Uprave za katastar i državnu imovinu, kojom se Cetinjski manastir oduzima Cetinju i daje crkvi Srbije“, dodajući da je Abazović: „u više navrata garantovao da vlasništvo Cetinja i Crne Gore ne može biti ugroženo“. Demokratski front je brani odluku Koče Đurišića, direktora Uprave za katastar i državnu imovinu, navodeći da: „orkestrirana hajka ekstremističkih krugova, koji su pokušali da izvrše državni udar 5. septembra i spriječe ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru, očigledno ima svoj nastavak u konfrontaciji sa Đurišićem, a samo zato što je on poštovao ustav i važeće zakone ove države.“
Boris Muratović, član izvršnog odbora DPS-a, je na tviteru objavio da pripisivanje promjene upisa vlasništva administrativnoj grešci predstavlja „laž i krađu“ i prenos vlasništva nazvao: „klasičnom okupacijom… po nalozima Srpske pravoslavne crkve i izdajničke Vlade Crne Gore.“ Lokalna skupština Cetinja je 17. septembra podržala inicijativu potpisanu od strane 600 stanovnika Cetinja koji su tražili da se Cetinjski manastir vrati CPC, koja tvrdi da ima istorijsko pravo na manastir.
CPC je i dalje uključena u brojne sporove po pitanju vlasništva sa Vladom i SPC. Predstavnici CPC su naveli da imaju samo dvije crkve u cijeloj državi, jednu u Kotoru i jednu na Cetinju, u kojima mogu da obavljaju vjersku službu, dok SPC koristi više od 750 pravoslavnih hramova. CPC tvrdi da SPC i Vlada krše njihova vjerska prava tako što ne dozvoljavaju članovima CPC da koriste pravoslavne crkve koje su njihovi preci sagradili, jer su iste: „nelegalno upisane na crkvu Srbije, a time indirektno na državu Srbiju“, nakon utapanja Crne Gore u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca nakon I Svjetskog rata. Prema predstavnicima CPC, Vlada: „štiti tu nelegalno stečenu imovinu koristeći policiju, a u korist crkve Srbije.“ Dodali su da tokom 2021. Vlada nije preduzela nikakve aktivnosti da riješi sporove između SPC i CPC po pitanju vlasništva nad vjerskim objektima.
Po prvi put nakon 20 godina, 19. avgusta je episkop CPC Boris Bojović služio svetu liturgiju u crkvi Svetog preobraženja na Ivanovim Koritima u čast Hristovog preobraženja. Popovi CPC su ušli u crkvu bez ikakvih incidenata. Prethodnih godina policija je branila članovima kako CPC tako i SPC da u toj crkvi slave praznik Hristovog preobraženja, navodeći kao razlog moguće sukobe. CPC se protivila toj zabrani. SPC je izdala, tim povodom, saopštenje za medije u kojem je navela da žali što policija nije reagovala na vrijeme kako bi: „obezbjedila integritet vlasništva SPC i njenog prava da služi liturgiju (u samoj crkvi) bez ometanja.“
IZCG je je izrazila zabrinutost da prenos vlasništva dva islamska groblja u Podgorici i Beranama sa IZCG na opštine Tuzi i Berane, to jeste njihova komunalna preduzeća, nije na pravi način ponudio trajno rješenje pravnog statusa tih grobalja. IZCG je navela da ona ubira značajan dio prihoda od pružanja pogrebnih usluga za svoje vjernike, ali kako su sad groblja pod kontrolom opštinskih vlasti, lokalne vlasti mogu da imaju značajan uticaj na prihode IZCG. Zvanično, upravljanje grobljima je i dalje nadležnost komunalnih preduzeća opština Berane i Tuzi. Ipak, zbog pritiska javnosti nijedna opština nije zvanično preuzela vlasništvo nad grobljima već su dopustili IZCG da nastavi sa svoji radom kao i ranije.
Opština Bijelo Polje je u avgustu završila proširenje groblja (koje je u vlasništvu opštine) koje je opredijeljeno samo za IZCG i samo za sahrane islamskih vjernika, zašto je izdvojeno 165,200 eura ($187,000) koje je dobila od Vlade 2020. za kupovinu 10,600 kvadratnih metara (114,000 kvadratnih stopa) zemljišta za proširenje. IZCG je počela da sahranjuje svoje vjernike u tom dijelu groblja u novembru 2021.
Krajem godine, osnovni sud u Podgorici (sud prve instance koji presuđuje i u građanskim i krivičnim stvarima) još uvijek nije donio odluku o statusu parcele koju je opština Podgorica poklonila CPC 2020. za izgradnju vjerskog objekta, a što je SPC osporila, navodeći da oni imaju dokaze prethodnog vlasništva nad zemljištem. Krajem 2020., novoizabrana Vlada je poništila upis vlasništva na CPC, navodeći kao razlog spor po pitanju zemljišta i zatražila od opštine da CPC da neku drugu parcelu. Osnovni sud je trebalo da donese presudu u datom slučaju do 17. juna ali to ipak nije uradio. Prema predlogu iz 2020. vrijednost zemljišta je procijenjena na 658,920 eura ($747,000) a CPC je planirala da izgradi objekat veličine 4,848 kvadratnih metara (52,200 kvadratnih stopa). Zvaničnici opštine Podgorica su u maju rekli medijima da trenutno traže novu parcelu koju bi opština mogla da pokloni CPC ali do kraja 2021. nisu uspjeli da nađu prikladno zemljište.
Lokalne novine Vijesti su 17. septembra objavile nezvanični tekst Temeljnog ugovora između Vlade i SPC koji je uključivao i član koji aludira na mogućnost da bi pravoslavne religiozne teme bile sastavni dio nastavnih planova i programa za škole, što bi bilo regulisano posebnim sporazumom. Centar za građansko obrazovanje, Hjuman rajts voč i Anima su zajednički izdale izjavu u kojoj su kritikovali taj predlog kao neustavan i da pored toga favorizuje jednu vjersku zajednicu u odnosu na sve ostale registrovane u državi. Mitropolit Joanikije je 7. septembra u intervjuu za beogradsku Politiku izjavio da je obaveza SPC da zastupa uvođenje vjeronauke jer je Crna Gora bila jedna od tek nekoliko država u Evropi koja nije nudila nikakav oblik vjeronauke u školama, posebno edukacije koja bi pokrivala pravoslavnu, katoličku i islamsku vjeru. U novembarskom intervjuu za Vijesti, kada je bila upitana o uvođenju vjeronauke u škole, ministarka obrazovanja, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić je izjavila da je to „osjetljivo pitanje“ i da bi razgovori na tu temu trebalo da uslijede nakon potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC. Dodala je da ministarstvo zastupa postizanje „širokog konsenzusa“ o tom pitanju, kako među profesionalnom zajednicom tako i društvu u cjelini.
Vijesti su u julu objavile da je ministarka obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Bratić imenovala Radu Višnjić kao VD direktora osnovne škole Jugoslavija u Baru, što je izazvalo kritike javnosti, uključujući i od NVO, političara i građana. Nakon pritiska javnosti, uključujući i NVO Juventas koja radi sa mladima i pro-opozicionih medija, Višnjić je rekla medijima da je odlučila da ne prihvati ponuđenu poziciju. Ista ta škola je otpustila Višnjić 2020., nakon što je pozvala svoje đake da joj se pridruže na službi u jednoj crkvi SPC kako bi se molili za dobru školsku godinu. Tada je taj poziv Višnjićeve bio oštro kritikovan od strane Vlade, NVO i IZCG koja je kasnije dala izjavu da su aktivnosti nastavnice posebno problematične jer se ona nalazila na poziciji autoriteta, a nije razmišljala o posljedicama njenog poziva na djecu drugih vjeroispovijesti.
Kancelarija Ombudsmana je u martu donijela mišljenje u kojem se kaže da je državna Radio TV Crne Gore (RTCG) diskriminisala svoju zapošljenu, novinarku Nevenku Ćirović zbog njene vjere. U svojoj žalbi, Ćirovićka je navela da ju je RTCG otpustila zbog njenog učešća na protestnim šetnjama 2020., ili litijama, protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti iz 2020. Ćirovićka se nije vratila da radi za RTCG.
SPC je izjavila da je Ministarstvo unutrašnjih poslova odobrilo boravišne dozvole za svoje novopridošlo sveštenstvo iz inostranstva, ali da stari slučajevi u kojima je Ministarstvo unutrašnjih poslova, pod prethodnom Vladom odbilo da izda boravišne dozvole za sveštenstvo, još uvijek nijesu riješeni. SPC je izjavila da su ta odbijanja zasnovana na diskriminatornim procedurama koje su zahtijevale radnu dokumentaciju od registrovanog poslodavca, premda se od SPC nije pravno zahtijevalo da se registruje i da je bila u potpunosti priznata. SPC je izjavila da postoji 200 otvorenih pravnih slučajeva koji se tiču popova koji nisu mogli da dobiju javna dokumenta, lične karte, vozačke dozvole ili radne dozvole, kao i da nisu imali pristup uslugama javnog zdravstvenog sektora ili pak obrazovanju. Vlada je popovima izdala privremene boravišne dozvole dok čekaju odluke u njihovim slučajevima.
Nekoliko vjerskih zajednica, uključujući i katoličku crkvu, IZCG i SPC i dalje insistiraju na širim i jasnije definisanim pravilima izuzeća od plaćanja poreza i nadale su se da tu temu mogu razmatrati sa novom Vladom. VD direktora poreske uprave se 24. maja susreo sa predstavnicima islamske, katoličke i SPC zajednice da bi razgovarao na temu oporezivanja i olakšica za sveštenstvo i druge članove vjerskih zajednica. Nakon sastanka nisu najavljene nikakve trenutne promjene ili pak kasnije tokom godine. Zvaničnici SPC su često izjavljivali da vjerske zajednice ustvari nemaju koristi od statusa entiteta oslobođenih poreza jer obično plaćaju porez na dodatu vrijednost (PDV) na sve što kupe, a fizička lica nisu u stanju da svoje donacije vjerskim zajednicama odbiju od osnovice za plaćanje poreza. U svom pozivu za apliciranje za bespovratna sredstva u septembru, Vlada je omogućila vjerskim zajednicama da iskoriste određene benefite koje uživaju organizacije građanskog društva, kao vlasnicima kulturnog nasljeđa, kako bi dobili finansiranje od strane Vlade u cilju konzervacije i očuvanja kulturnog nasljeđa ali i kao poljoprivrednim proizvođačima da bi dobili agro- subvencije.
MPLJMP je i dalje nastavilo da finansira određene vjerske grupe, koje su ta sredstva mogle da koriste za održavanje vjerskih hramova, edukativne ili kulturne projekte ili pak za plaćanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja za sveštenstvo. Vjerske zajednice su aplicirale kod Ministra MPLJMP koji je odluke donosio na osnovu preporuka tročlane komisije koju je on imenovao, a koja je radila na evaluaciji zahtjeva za davanje bespovratnih sredstava. CPC je dobila 23,045 eura ($26,100), IZCG 40,084 eura ($45,400), SPC 74,107 eura ($84,000), JZCG 18,000 eura ($20,400), katolička crkva 10,000 eura ($11,300) i Dioceza podgoričko-dukljanska pravoslavne crkve Crne Gore 4,100 eura ($4,600). Priznate vjerske zajednice su i dalje nastavile da primaju pomoć u naturi od drugih ministarstava i lokalnih samouprava.
Na julskoj konferenciji u Slovačkoj, organizovanoj od strane NVO „GLOBSEC“ pod nazivom: „Zapadni Balkan: Ključni dio slagalice za evropsku bezbjednost“, predsjednik Đukanović je izjavio da se sjeća 1990-ih kada je: „Srpska pravoslavna crkva prethodila vojsci“, i da su: „pratili isti šablon- prvo ide crkva, zatim vojska i da su na kraju krajeva odgovorni, između ostalog i za genocid u Srebrenici.“ On je za ideologiju SPC rekao da naliči „klerikalnom fašizmu“ i da je SPC: „opasno oružje u rukama retrogradnog nacionalizma.“
Tokom skupštinskog zasijedanja 26. marta kada je odgovarao na pitanja poslanika, tadašnji Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić je na pitanje da li je spreman da prizna da je masakr u Srebrenici iz 1995., kada su više od 7000 bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijeni, genocid on je odgovorio da će priznati da je to genocid kada se to nedvosmisleno utvrdi. On je dodao da su: „pitanje kvalifikacije zločina počinjenih protiv Bošnjaka u Srebrenici, kao i mnoga druga pitanja iz građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, još uvijek predmet ne samo emocionalnih i neprimjerenih reakcija već i profesionalnih kontraverzi.“ On je dodao da: „ne bi osporavao emocije Bošnjaka i Muslimana koji i dalje doživljavaju zločin u Srebrenici kao svoj ali da je to takođe tragedija i upozorenje svih nas za sve nas.“ Nekoliko NVO, članovi opozicije, ali i članovi vladajuće koalicije, uključujući i premijera, su nakon toga tražili ostavku Leposavića. Reis IZCG, Rifat Fejzić, je odgovorio na tu izjavu od 26. marta putem tvitera, gdje je napisao da: „ako mi u Crnoj Gori ne znamo da se u Srebrenici dogodio genocid, na osnovu odluke Međunarodnog suda za ratne zločine iz Haga i ako je to pozicija Vlade, onda se bojim da naš put ne vodi u EU.“
U septembru je episkop CPC, Bojović rekao da izjava premijera Krivokapića koje se odnosila na „takozvanu CPC“ nazivajuću je „nevladinom organizacijom“ napad bez presedana na CPC.
Predsjednik skupštine Aleksa Bečić se susreo sa Reisom Fejzićem uoči Kurban- bajrama 19 jula. Prema izvještajima medija, teme njihovog razgovora su bile i uspješna organizacija, od strane crnogorske skupštine- Šeste plenarne sesije međunarodnog parlamenta za toleranciju, ljubav i mir- održane u julu kao i važnost poruka tolerancije, ljubavi i mira. Bečić je takođe svim koji slave čestitao Kurban-bajram, pozivajući na praštanje, solidarnost i uzajamno poštovanje raznolikosti.
Vladini zvaničnici su čestitali jevrejskoj zajednici praznike Pashe i Jom Kipura. Predsjednik Đukanović je 2. septembra poslao čestitke povodom desetogodišnjice osnivanja JZCG, navodeći da je ta zajednica važno uporište za nacionalni i kulturni identitet Jevreja u Crnoj Gori i Jugoistočnoj Evropi.
Premijer Krivokapić je čestitao predsjednici JZCG praznik Roš Hašana, naglašavajući tradicionalno dobre odnose između Vlade i Jevrejske zajednice koji se ogledaju kroz uzajamno poštovanje, toleranciju i razumijevanje. U oktobru, na godišnjoj konferenciji jevrejskih zajednica Jugoistočne i Centralne Evrope, predsjednica JZCG Nina Ofner Bokan je premijeru Krivokapiću uručila medalju kao znak zahvalnosti njegovoj podršci jevrejskoj zajednici. U svom uvodnom obraćanju, Krivokapić je rekao da je spreman da uradi sve što je moguće kako bi osigurao da se sinagoga u Podgorici izgradi što je prije moguće, komentarišući kašnjenja u izradi sinagoge, zbog problema sa COVID-19 i promjenama u građevinskim planovima.
Poglavlje III. Stanje poštovanja vjerskih sloboda od strane društva
Policija je 20. novembra uhapsila Zorislava Lekovića, nakon što je nosio četničku zastavu kroz glavnu ulicu ispred džamije u Pljevljima i nakon što je napao Sabinu Talović, aktivistkinju Sigurne ženske kuće i Belišu Pojatića, izvršnog direktora umjetničke galerije „Vitomir Srbljanović“, koji su pokušavali da ga snime. Vlasti su kasnije poslali Lekovića u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Kotoru na liječenje, nakon čega je osnovni državni tužilac iz Pljevalja naložio njegovo zadržavanje u periodu od 72 sata.
Bošnjačka partija je reagovala na incident izjavom da: „Poslednji incident… u kojem je stanovnik Pljevalja Zorislav Leković prvocirao prolaznike ispred džamije, noseći četničku zastavu i zatim napao dvoje Bošnjaka je nastavak torture koju trpe pljevaljski muslimani u protekloj godini… Kada se svi sjetimo anti-fašističke borbe i kada smo već pomislili da su fašistički i četnički pokreti zauvijek poraženi, nažalost desi se nešto što ne doprinosi multi-etničkoj slozi u Pljevljima i Crnoj Gori.“
Bošnjačka partija je izjavila da od 30. avgusta prošle godine (datum prošlogodišnjih parlamentarnih izbora) muslimani u Pljevljima žive u stalnom strahu od pojedinaca koji remete harmoniju i poručuju muslimanima da nisu dobrodošli u Pljevljima. VD Vrhovnog državnog tužioca, Dražen Burić je 27. novembra naložio višem državnom tužiocu iz Bijelog Polja da utvrdi da li je Leković počinio krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Do kraja 2021. viši državni tužilac iz Bijelog Polja još nije donio odluku po tom pitanju.
Više državno tužilaštvo u Podgorici je 17. novembra izdalo naređenje policiji da prikupi informacije o govoru mržnje na internetu koji je postavio direktor hidro-elektrane Piva, Radomir Radonjić. Radonjićevi Facebook postovi su uključivali anti-islamske i anti-albanske poruke kao i slavljenje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. U jednom postu Radonjić je Reisa Fejzića iz IZCG nazvao „Alahovim Crnogorcem“. Reis Fejzić je u tvitu odgovorio da: „nije mogao da vjeruje da može doći vrijeme kada će državni zvaničnici slaviti kriminalce i one koji se na slažu sa njima nazivati Šiptarima (pogrdni naziv za Albance) ustašama (termin koji označava hrvatske ultra nacionaliste-fašiste koji su bili aktivni 1929-1945) i Alahovim Crnogorcima…“ Ovi postovi su izazvali osudu kako opozicionih tako i vladajućih partija.
Predsjednik skupštine Bečić je na tviteru napisao: „Strogo osuđujem govor mržnje direktora HE Piva, Radomira Radonjića. Bilo koji zlokobni nacionalistički stavovi, bez obzira sa koje strane dolaze, nikada više neće pobijediti duh građanske i multi-etničke Crne Gore.“ Poslanici skupštine Slaven Radunović iz Demokratskog fronta i Duško Marković iz DPS, između ostalih, su takođe kritikovali Radonjića, koji je podnio ostavku na funkciju 19. novembra.
Lokalni portal „Berane Online“ je 10. novembra, kao odgovor na distribuiranje biblija i evangelističke hrišćanske literature u Beranama, od strane neidentifikovane žene, objavio tekst pod naslovom: „Zaobiđite ove ljude u širokom luku!“ pored kojeg je bila objavljena i fotografija žene, zamagljenog lica. U članku se tvrdilo: „da su se određene religiozne strukture pojavile u Beranama, koje sebi daju za pravo da zloupotrebljavaju ime Gospodnje, kako bi promovisali literaturu i učenja koja su loša za ljudsku dušu.“ Članak je naveliko citirao lokalnog popa SPC koji je osudio evangelističku literaturu, za koju je rekao da pripada „sekti“ i dodao da su članovi te grupe: „demoni i ništa drugo do vukovi u jagnjećoj koži.“
Pojedinci su objavljivali kritičke postove, komentare ili omalovažavajuće materijale o SPC i CPC, na primjer, nazivajući SPC ratnim zločincima ili CPC izmišljotinom države. U aprilu je jedna osoba postavila vulgarnu karikaturu na internetu koja je predstavljala tadašnjeg episkopa SPC Joanikija i ministarku obrazovanja, nauke, kulture i sporta Vesnu Bratić. Policija je istražila slučaj, ali nije bila u stanju da utvrdi ko je autor karikature.
Grupa osoba je 15. aprila vandalizovala teološku školu SPC na Cetinju. Grupa se približila prednjem dijelu zgrade oko 2h ujutro, izvikujući prijetnje, lomeći školske prozore i vrata. Kako nisu bili u mogućnosti da uđu u objekat, grupa osoba je zapalila kontejnere ispred škole prije nego što su otišli, uz obećanje da će se vratiti. Ista grupa je polomila prozore na vozilu blizu škole. Policija je 19. aprila uhapsila pet osoba povezanih sa tim incidentom i optužila ih za nasilničko ponašanje i nanošenje štete vozilu. Bivši direktor škole je izjavio da je napad rezultat negativne javne kampanje od strane političkih elemenata koji su bliski bivšoj Vladi koja je bila protiv SPC.
Nepoznate osobe su 11. februara oskrnavile Hadži Ismalinu džamiju u Nikšiću sa grafitima na kojima je pisalo „Srebrenica“, „Turci“ i „Nikšić će biti Srebrenica“. Hadži Ismailina džamija je jedina džamija za nikšićke muslimane, čija zajednica broji otprilike 1500 ljudi. Džemo Redžematović, imam za Podgoricu i Nikšić, je rekao medijima 10. februara da: „ovo nije incident već trend koji je prisutan već duže vrijeme. Počeo je u Pljevljima, zatim u Beranama i sada u Nikšiću. Državni organi su do sada trebali već da nađu počinioce.“ Vlada, NVO i druge vjerske zajednice su osudile taj vandalizam. Počinioci nisu uhapšene niti gonjeni.
Prema SPC, 6. februara, neidentifikovani vandali su ukrali krst na vratima ispred Cetinjskog manastira. SPC je javno zatražila da se krst vrati i naglasila da vandalizam ima: „na stotine inspiratora koji u kontinuitetu lažno optužuju crkvu za sve društvene probleme i predstavljaju je neprijateljem Crne Gore.“ Policija je sprovela izviđaj, ali niko nije tim povodom uhapšen.
Suđenje muslimanskom političaru Saninu Raščiću, pred osnovnim sudom u Pljevljima, koje je započeto u decembru 2020. nije bilo nastavljeno tokom 2021. Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima je Raščiću stavilo na teret izazivanje panike i nereda davanjem lažnih izjava o navodnom napadu na njega u noći 30. avgusta prilikom parlamentarnih izbora. Tužilac je tvrdio da je istraga pokazala da napad nije bio počinjen od strane onih koji su slavili izborni rezultat niti da je bio motivisan etničkom mržnjom i ukazao je, kako on smatra, na neusklađenosti u Raščićevom iskazu povodom navodnog napada.
Glavni rabin Crne Gore i Hrvatske, Lućiano Moše Prelević je u januaru izjavio za NVO Balkanska mreža istraživačkog novinarstva da: „Antisemitizam nikada nije postojao, niti je bio dio državne ideologije Crne Gore, tako da se nikada nije ukorijenio među građanima.“ U oktobru je jevrejska zajednica bila domaćin osme, godišnje „Maher“ („sjutra“ na hebrejskom) konferencije u priobalnom gradu Budvi. To je inicijativa koja ima za cilj jačanje jevrejskih zajednica u Jugoistočnoj i Centralnoj Evropi.
Poglavlje IV. Politika i angažman Vlade SAD
Ambasadorka i drugi zvaničnici ambasade su u kontinuitetu nastavljali da se sastaju, kako licem u lice tako i virtuelno, sa Vladinim zvaničnicima zaduženim za vjerska pitanja u MPLJMP, kao i sa zvaničnicima na nivou lokalnih samouprava, uključujući Cetinje i druge opštine širom države, ali i sa zvaničnicima u drugim ministarstvima, uključujući i članove kabineta premijera i sa predsjednikom Đukanovićem. Predmeti tih razgovora su obuhvatali odnos između vlasti i vjerskih zajednica, način implementacije izmijenjenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti od strane Vlade kao i generalni tretman vjerskih zajednica u skladu sa tim zakonom, određeno povećanje društvenih i vjerskih tenzija i zastupanje vjerske tolerancije, posebno u vezi sa ceremonijom ustoličenja od 5. septembra, ali i pitanja restitucije vlasništva vjerskim zajednicama.
Ambasada je koristila socijalne medije za promociju vjerskih sloboda i tolerancije, uključujući isticanje i slavljenje vjerskih praznika- kao što su pravoslavni i katolički uskrs i božić, Hanuku i Kurban-bajram ali i komemorativne datume kao što su Međunarodni dan sjećanja na Holokaust, ohrabrujući sve aktere da prihvate i ojačaju multireligijsku raznolikost države.
Zvaničnici ambasade su imali redovne kontakte sa predstavnicima svih većih vjerskih zajednica u državi, kao što su SPC, CPC, Jevrejska zajednica, IZCG i katolička crkva, kako bi u razgovoru sa njima razmotrili izazove, probleme i njihove percepcije tretmana od strane vlasti, kao i da bi sagledali njihove stavove po pitanju izmijenjenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Nakon februarskog napada na džamiju u Nikšiću, zvaničnici ambasade su se susreli sa predstavnicima IZCG kako bi se informisali o napadu ali i da bi prenijeli kontinuiranu podršku SAD IZCG. Ambasadorka je podvukla tu poruku tokom njenog sastanka sa Reisom Fejzićem 10. marta. Druge teme tokom sastanka su obuhvatale generalni tretman IZCG od strane društva u cjelini ali od strane vlasti.
Ambasadorka se takođe susrela i sa predsjednicom JZCG Ofner Bokan i glavnim rabinom Mošeom Prelevićem 1. aprila, kako bi razmotrila odnose između vlasti i JZCG i čula stavove jevrejske zajednice po pitanju antisemitizma u državi.
Ambasadorka je 7. maja bila domaćin iftara u svojoj rezidenciji, a prisutni su bili predstavnici islamske, katoličke i jevrejske zajednice kao i predstavnici crnogorske pravoslavne i srpske pravoslavne zajednice, uz prisustvo zvaničnika ambasade. Među temama razgovora, tokom iftara, pominjali se neki generalni problemi sa kojima se suočavaju različite vjerske zajednice, izmijenjeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kao i način na koji ambasada može nastaviti da promoviše vjerske slobode i toleranciju.
Ambasadorka je 23. novembra pokrenula niz sastanaka sa liderima pet najvećih vjerskih zajednica u državi, a prvi sastanak je bio sa Reisom Rifatom Fejzićem. Tokom sastanka, ona mu je čestitala na re-izboru, prenijela čvrstu podršku ambasade za IZCG u svijetlu incidenata govora mržnje od 17. i 20. novembra i naglasila posvećenost Vlade SAD na promociji međureligijske tolerancije i harmonije.
Ambasadorka se 26. novembra susrela sa mitropolitom Joanikijem i čestitala mu na ustoličenju u septembru. Zajedno su razmotrili tretman SPC od strane vlasti a ambasadorka je naglasila podršku SAD međureligijskoj toleranciji.
Ambasadorka je 30. novembra bila domaćin međuvjerske proslave Hanuke, kojoj su prisustvovali predsjednica JZCG Ofner Bokan, kao i drugi predstavnici JZCG, IZCG, CPC i SPC, da bi proslavili praznika zajedno sa JZCG, razgovarali o društvenim tenzijama između različitih političkih i vjerskih identitetskih grupa i pozvali svaku vjersku zajednicu ponaosob da podstiču mir i toleranciju.
Ambasadorka se posebno sastala, 13. decembra, sa mitropolitom Mihailom iz CPC i katoličkim biskupom kotorskim, Ivanom Stironjom. Tokom sastanaka ambasadorka je sa mitropolitom Mihailom razmatrala glavne izazove sa kojima se suočava CPC, uključujući i njen odnos sa vlastima. Ambasadorka i biskup Stironja su razgovarali o tretmanu katoličke kotorske dioceze i njenog angažmana sa vlastima u državi.
