Crna Gora

Kratak pregled

Ustav, zakoni i javne politike štite slobodu vjeroispovijesti. Vlada je generalno uzevši poštovala vjerske slobode u praksi. Međutim, nametnula je ograničenja koja su uticala na pripadnike manjinskih vjerskih grupa. Tokom godine nije došlo do značajne promjene odnosa vlade prema poštovanju vjerskih sloboda. Vlada i Srpska pravoslavna crkva (SPC) nastavili su da se spore oko pravnog statusa SPC. Veće vjerske zajednice kritikovale su činjenicu da vlada nije donijela novi zakon o pravnom statusu vjerskih zajednica, kao ni izmjene i dopune propisa kojim se obezbjeđuje povraćaj oduzete imovine vjerskih zajednica.

Bilo je nekih primjera društvene diskriminacije na osnovu vjerske pripadnosti, vjerovanja ili praktikovanja vjere. Odnos između Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i dalje je ostao zategnut, budući da su se nastavile nesuglasice među njihovim vjernicima i sveštenstvom u pogledu imovine i statusa.

Američka ambasada promovisala je vjerske slobode podsticanjem međuvjerskog dijaloga, organizovanjem godišnjeg Iftara , posjetama opštinama na čijem se čelu nalaze manjine, te aktivnostima sa nevladinim organizacijama (NVO) koje zagovaraju etničku i vjersku toleranciju.

Dio I. Vjerska demografija

Prema procjenama Zavoda za statistiku (Monstata), ukupno je bilo 620.000 stanovnika 2011. godine. Otprilike 72% stanovnika izjasnili su se kao pravoslavci (bilo SPC ili CPC), 16% kao „islamisti“, 3% kao muslimani i 3,4 % kao rimokatolici. SPC je veća od CPC. Monstat je, bez zvaničnog objašnjenja, uveo odvojene kategorije za muslimane i sljedbenika islama, ali je kasnije objedinio ove dvije kategorije nakon protestvovanja Islamske zajednice. Ostale vjerske zajednice uključuju adventiste sedmog dana, budiste, protestante, jehovine svjedoke i jevreje.

Dio II. Stanje poštovanja vjerskih sloboda od strane Vlade

Pravni/politički okvir

Ustav, zakoni i javne politike štite vjerske slobode. Ne postoji državna religija, a Ustavom je predviđeno da su vjerske zajednice odvojene od države i slobodne u vršenju svojih vjerskih poslova. Zakon daje osnovni zakonski okvir za priznavanje vjerskih zajednica i njihov odnos sa državom. Vjerske zajednice se moraju prijaviti kod područnog organa policije u roku od 15 dana od osnivanja kako bi stekle status pravnog lica. Komisija za politički sistem,unutrašnju i spoljnju politiku bila je zadužena za regulisanje odnosa između države i vjerskih zajednica do juna, kada je vlada formirala Direktorat za odnose sa vjerskim zajednicama u Ministarstvu pravde i ljudskih prava. Od 4. decembra, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je zaduženo za regulisanje odnosa između države i vjerskih zajednica.

Krivični zakonik propisuje novčanu ili zatvorsku kaznu do dvije godine za sprječavanje ili ograničavanje slobode vjerovanja ili ispovijedanja vjere, članstva u vjerskim zajednicama i za sprječavanje ili ometanje vršenja vjerskih obreda. Novčana kazna ili zatvorska kazna u trajanju do godine dana predviđena je za prinuđavanje drugog lica da se izjašnjava o svom vjerskom uvjerenju. Službenom licu koje učini takvo krivično djelo može se izreći zatvorska kazna u trajanju do tri godine.

Zakon zabranjuje diskriminaciju, uključujući i onu na vjerskoj osnovi. Izazivanje i širenje vjerske mržnje takođe je krivično djelo, a uključuje izlaganje poruzi vjerskih simbola ili skrnavljenje spomenika, spomen obilježja ili grobova. Ovo krivično djelo kažnjivo je zatvorskom kaznom u trajanju od šest mjeseci do 10 godina ako je krivično djelo nastalo zloupotrebom službenog položaja, ako vodi nasilju ili ako su posljedice pogubne po suživot naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa.

Postoje određena državna sredstva za podršku vjerskim zajednicama, kao dodatak dobrovoljnim prilozima. Do juna, Vlada je sredstva za vjerske zajednice opredjeljivala nakon što bi Komisija za politički sistem i Generalni sekretarijat odobrili zahtjev. U junu je Ministarstvo pravde i ljudskih prava preuzelo nadležnost za finansiranje vjerskih zajednica. Vlada je 4. decembra ponovo prebacila nadležnost za finansiranjue vjerskih zajednica na Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Vjerske zajednice ta sredstva koriste uglavnom za socijalno i zdravstveno osiguranje za sveštena lica i saniranje hramova i svetilišta.

Vjerske zajednice uživaju ograničene poreske olakšice. Ukoliko pružaju usluge radi zadovoljenja potreba svojih pripadnika, izuzete su od plaćanja poreza na dodatu vrijednost (PDV) i prijave prihoda. Međutim, ukoliko se bave pružanjem usluga ili proizvodnjom proizvoda namijenjenih tržištu čija vrijednost prelazi 18.000 eura (22.929$) u jednoj fiskalnoj godini, ti proizvodi i usluge podliježu plaćanju PDV-a po stopi od 17%.

Po zakonu, vjeronauka nije uključena u nastavne planove i programe osnovnih i srednjih škola.

Po zakonu, osuđena lica na izdržavanju kazne imaju pravo da vode vjerski život i imaju kontakte sa svojim sveštenstvom. Osuđena lica na izdržavanju kazne imaju pravo da zahtijevaju hranu koja je u skladu sa njihovim vjerskim običajima.

U januaru je vlada potpisala sporazume sa Islamskom i sa Jevrejskom zajednicom kojim se formalizuje njihov pravni status u zemlji i reguliše njihov odnos sa državom. Sličan sporazum su Vlada i Sveta stolica potpisale u junu.

Pravoslavni Božić i Vaskrs se slave kao nacionalni praznici. Zaposleni katolici, muslimani i jevreji dobijaju slobodne dane tokom svojih praznika, uključujući Božić, Usrks, Dan svih svetih, Kurban bajram, Ramazanski bajram, Pashu i Yom Kippur.

Postupanje Vlade

Nije bilo prijavljenih zloupotreba vjerskih sloboda. Međutim, Vlada je nametnula ograničenja koja su uticala na pripadnike manjinskih vjerskih grupa. Neusaglašenost zakona o vjerskim zajednicama iz 1977. godine i ustava iz 2007. godine doprinijela je problemima u pogledu pravnog statusa i prava vjerskih zajednica.

Nije bilo napretka po pitanju restitucije imovine vjerskih zajednica oduzete od strane bivše komunističke jugoslovenske vlade. Vlada je nastavila da sprovodi zakon na način kojim se sveštenicima SPC, koji su strani državljani, a koji borave u Crnoj Gori, ograničava mogućnost da dobiju stalno ili dugotrajno nastanjenje. Ministarstvo unutrašnjih poslova odbilo je zahtjeve za stalno nastanjenje većini sveštenika SPC koji borave u Crnoj Gori na osnovu činjenice da SPC odbija da se registruje kod Ministarstva unutrašnjih poslova kao zvanična vjerska zajednica. Međutim, SPC tvrdi da takve odluke imaju političku pozadinu.

Najveće vjerske zajednice su tvrdile da je zakon kojim se reguliše njihov pravni status zastario i neodgovarajući jer ne rješava brojna pitanja koja se tiču odnosa između države i vjerskih zajednica. Neke NVO su tražile raskid sporazuma koje je Vlada sklopila sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom, kao i sa Svetom stolicom prije usvajanja novog sveobuhvatnog zakona koji ima za cilj usaglašavanje postojećih zakona sa ustavom.

Kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda izvijestila je da joj nedostaju ljudski, tehnički i finansijski kapaciteti za potpunu primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije.

Nijednoj većoj vjerskoj zajednici koja je prethodno podnijela zahtjeve za povraćaj imovine nije ona vraćena u vlasništvo niti je dobila pravično obeštećenje za imovinu čiju je eksproprijaicuju izvršila bivša komunistička jugoslovenska vlada nakon II svjetskog rata. Nedovoljna finansijska sredstva i neusvajanje odgovarajućih propisa komplikovala su napore Vlade na rješavanju takvih potraživanja.

Vjerske zajednice su izrazile nezadovoljstvo iznosom i vrstom pomoći koju su dobile od države. Samo su najveće zajednice dobile finansijska sredstva, a većina ih nije bila obaviještena o važečim kriterijumima za podnošenje zahtjeva za finansiranje. Od juna, SPC je dobila 5.000 eura (6.410$), CPC 36.000 eura (46.153$), muslimanska zajednica 2.000 eura (2.564$), jevrejska zajednica 5.000 eura (6.369$), a katolička crkva 42.000 eura (53.846$). Nije bilo dostupnih podataka o iznosima sredstava koje su druge vjerske zajednice dobile prije juna, izuzev da je SPC dobila dodatnih 13.779 eura (22.647$).

SPC je navela da su poreska oslobođenja primjenjivana samo na veoma ograničen broj stavki, kao što je nabavka crkvenh zvona, krstova i ikona. U prinicpu, Vlada nije oporezivala organizovana hodočašća u nekih 800 hrišćanskih svetilišta i 133 džamije.

SPC je i dalje odbijala da ispoštuje zakon kojim se zahtijeva da se svaka vjerska zajednica registruje u područnom organu policije, tvrdeći da je crkva postojala i prije nego što je usvojen zakon. SPC je takođe kritikovala Vladu što je odbijala da razmotri usvajanje sporazuma kojim se regulišu uzajamni odnosi, iako Vlada ima slične sporazume sa katoličkim, islamskim i jevrejskim grupama.

CPC je 12. marta oštro kritikovala Vladu i tražila zaštitu svojih vjerskih prava, pristup svim pravoslavnim crkvama u zemlji, restauraciju svih svetilišta koje je SPC izmijenila i poništavanje uredbe iz 1920. godine kojom su SPC data prava na sva svetilišta CPC.

SPC je i dalje tvrdila da pokušaj protjerivanja i odbijanje viznih zahtjeva njihovih sveštenika predstavlja vjersku i političku diskriminaciju od strane Ministarstva unutrašnjih poslova.Tokom posjete predsjednika vlade, 14. februara, stotinjak žitelja Pljevalja protestvovalo je protiv navodnog progona sveštenika SPC. Ministarstvo unutrašnjih poslova je 22. februara odložilo planirano protjerivanje sveštenika SPC iz Pljevalja po osnovu nezakonitog boravka u zemlji do donošenja presude po njihovoj tužbi. Apelacioni sud je 12. aprila poništio odluku Ministarstva unutrašnjih poslova da protjera jednog sveštenika SPC radi remećenja javnog reda i mira i zbog nezakonitog boravka u zemlji. Ministarstvo je ponovo 28. decembra odbilo zahtjev za privremeno nastanjenje za pet sveštenika iz Pljevalja. Ministarstvo je odbacilo navode o diskriminaciji i tvrdilo da samo sprovodi zakon, jer SPC nije registrovana u zemlji.

Upravni sud je 31. maja poništio odluku Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se odbija zahtjev za privremeno nastanjenje podgoričkom parohu, Veliboru Džomiću, koji u zemlji živi već 18 godina. Ministarstvo je ponovo 12. septembra odbilo Džomićev zahtjev. Prema navodima Minstarstva, Džomiću nije odobren zahtjev jer je Agencija za nacionalnu bezbjednost zaključila da on predstavlja prijetnju po nacionalnu bezbjednost, red i mir. Džomić nije napusito zemlju do isteka godine.

Nepoznati počinioci su 8. avgusta oštetili crkvu SPC koja je vojnim helikopterom protivzakonito postavljena na vrh Rumije 2005. godine. Državni tužilac je 9. decembra ispitao paroha SPC iz Bara, Jovana Plamenca, u vezi dopisa koji je uputio predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću u kome kaže da ako Krivokapic „samo još jedanput pomene crkvu na Rumiji, dobiće ono što davno zaslužuje“. Krivokapić je u više navrata javno izjavljivao da nadležni organi treba da uklone crkvu.

Evropski sud za ljudska prava je 9. oktobra presudio u korist Vlade u predmetu koji je pokrenula SPC za povraćaj crkvene imovine. SPC je tražila povraćaj imovine zaplijenjene tokom komunističkog perioda. Sud je presudio da je SPC pokrenula postupak u skladu sa odredbom zakona koja se smatrala protivustavnom prije pokretanja postupka. SPC je optužila Vladu i privatne medije da su pogrešno interpretirali ishod postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava time što su naveli da je država dobila spor, a ne da je Sud presudio u korist države na osnovu proceduralnih razloga.

Podgorički Sud za prekršaje je 19. novembra izrekao opomenu mitropolitu SPC Amfilohiju zbog širenja govora mržnje u propovijedima iz januara 2011. godine. U propovijedi je Amfilohije rekao da „ko sruši crkvu, Bog njega srušio i njegovo potomstvo.”

Uprava za zaštitu kulturne baštine navela je da je SPC prekršila zakon kada je mijenjala, preobličavala i restaurirala prvobitne fasade i unutrašnjost niza svetilišta. Uprava je najavila da je za sve takve projekte potrebna važeća dozvola.

Reis Islamske zajednice je 31. oktobra izjavio da je Islamska zajednica imala problema da dobije zemljište i dozvolu za izgradnju groblja i hrama u Tivtu. Zbog toga su muslimani iz Tivta prisiljeni da koriste groblja u Podgorici ili na sjeveru zemlje.

Vlada je 17. januara najavila da bez naknade dodjeljuje malobrojnoj Jevrejskoj zajednici zemljište u Podgorici za izgradnju prve sinagoge i njihovog kulturnog centra u Crnoj Gori unazad više stotina godina.

Dio III. Status poštovanja vjerskih sloboda u društvu

Zabilježeni su slučajevi društvene diskriminacije na osnovu vjerske pripadnosti, vjerovanja ili praktikovanja vjere. Budući da su vjerska i etnička pripadnost često neraskidivo povezane, bilo je teško kategorisati mnoga takva djela konkretno kao etničku ili vjersku netrpeljivost.

Odnosi između glavnih vjerskih grupa (pravoslavne, islamske i katoličke) generalno su bili prijateljski. Međutim, dugotrajne tenzije, često sa političkim konotacijama, i dalje postoje između sveštenstva, vjernika i sljedbenika SPC i CPC, te i dalje predstavljaju kontinuirani problem. SPC i CPC nastavljaju da se spore oko vlasništva nad oko 750 hramova. Obije crkve tvrde da su „prava“ pravoslavna crkva u zemlji.

U skladu sa svojim uređivačkim politikama, medijske kuće su ponekad objavljivale priče sa negativnim sadržajem i o SPC i o CPC.

CPC i SPC su proslavile Badnji dan, Božić i Vaskrs na razdvojenim lokacijama i uz policijsku zaštitu oko crkava. Policija je 19. avgusta zabranila pripadnicma i CPC i SPC bogosluženje u hramu Svetog preobraženja na Ivanovim Koritima, u blizini Prijestonice Cetinje, pozivajući se na bezbjednosne razloge.

Miropolit SPC Amfilohije je 30. avgusta pisao Predsjedniku Vujanoviću i tražio da „omogući nesmetano djelovanje Srpske pravoslavne crkve i da osigura zaštitu imovine od upada sljedbenika CPC.” Vjerske vođe i pojedinci kritikovali su nadležne organe zbog spore ili neodgovarajuće reakcije na nekoliko napada na svetilišta, crkve i groblja. Štampa je 28. maja izvijestila da su lopovi ukrali dva crkvena zvona sa ckve SPC Sv. Arhangela Mihaila u blizini Nikšića. Vandali su 23. jula oštetili katoličku crkvu Gospe od anđela u Kotoru. U drugom incidentu, sveštenik Milan Stanišić je izjavio da je njegova crkva, koja se nalazi u Rožajama sa većinski muslimanskim življem, nekoliko puta kamenovana. Predsjednik opštine Rožaje snažno je osudio ovaj incident i pozvao nadležne organe da pronađu i kazne počinioce. Policijska istraga nije dovela do otkrivanja počinilaca.

Sud za prekršaje sa Cetinja pokrenuo je postupak protiv Mila Kadije zbog diskriminacije po osnovu nacionalne ili vjerske pripadnosti nakon što je 28. jula izbacio Veselinku Rajković, njeno petoro maloljene djece i jednu monahinju Srpske pravoslavne crkve iz svog restorana. Ovaj predmet je na kraju godine još bio u postupku pred Sudom za prekršaje na Cetinju. Sud za prekrašje u Rožajama dosudio je Miloradu Ratkoviću kaznu od 150 eura (192$) zbog prijetnji izrečenih svešteniku SPC Milanu Stanišiću, njegovoj supruzi i troje maloljetne djece.

Osnovni sud u Danilovgradu je 30. januara oslobodio sveštenika SPC Slobodana Zekovića optužbi da je ometao službu Jehovinih svjedoka u lokalnom muzeju u aprilu 2011. godine. Jehovini svjedoci su se žalili na presudu, ali je Viši sud u Podgorici potvrdio presudu suda iz Danilovgrada.

Evrospka jevrejska unija, NVO sa sjedištem u Briselu, je 13. novembra otvorila regionalnu kancelariju u Podgorici. Zvaničnici ove NVO su izjavili da im je cilj da ujedine jevrejske grupe i organizacije iz čitave Zapadne, Istočne i Srednje Evrope.

Dio IV. Politika Vlade SAD

Američka ambasadorka i drugi zvaničnici Američke ambasade redovno su se sastajali sa zvaničnicima vlade i sa vjerskim vođama i liderima civilnog društva i razgovorali o vjerskim slobodama i međuvjerskim i etničkim odnosima.

Predstavnici Ambasade su bili domaćini i prisustvovali su manifestacijama kojima se podstiče vjerska i etnička tolerancija. Predstavnici raznih vjerskih zajednica i zvaničnici vlade su 24. jula u Bijelom Polju prisustvovali godišnjem skupu posvećenom Iftaru koji organizuje Ambasada. Ambasada je organizovala i program razmjene koji je okupio učenike iz dvije opštine različitog vjerskog sastava.