July 2014

Crna Gora je zemlja porijekla, tranzita i odredišta za muškarce, žene i djecu koji su žrtve  trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i prinudnog rada. Tokom prethodnih godina, žrtve trgovine ljudima identifikovane u Crnoj Gori bile su prvenstveno žene i djevojke iz Crne Gore, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Kosova, i, u manjoj mjeri, iz drugih zemalja Istočne Evrope. Žrtve su bile izložene trgovini ljudima u cilju seksualne eksploatacije u ugostiteljskim objektima, barovima, restoranima, noćnim klubovima i kafeima. Djeca romskog, aškalijskog i egipćanskog porijekla, djeca iz raseljenih porodica i druga ugrožena djeca iz Crne Gore, Kosova, Bosne i Srbije su primoravana na ulično prosjačenje. Bilo je izvještaja o tome da su romske djevojke iz Crne Gore, koje su često prisiljavane da rade kućne poslove protiv svoje volje, prodavane u svrhu obećanih brakova u romskim zajednicama na Kosovu. Iako rijetko, međunarodne organizovane kriminalne grupe podvrgavaju žene i djevojke iz Crne Gore trgovini ljudima u cilju seksualne eksploatacije u drugim zemljama Balkana.

Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimum standarda za eliminisanje trgovine ljudima; ona, međutim, čini značajne napore da to postigne. Vlada je povećala budžet za borbu protiv trgovine ljudima, izmjestila nacionalnog koordinatora iz sastava Ministarstva unutrašnjih poslova i obezbijedila mu višu poziciju nezavisnog organa, imenovala novog Nacionalnog koordinatora u septembru 2013. godine i osudila više lica optuženih za trgovinu ljudima. Napori vlade na sprovođenju zakona ostali su i dalje ograničeni; međutim, pokrenuta je jedna nova istraga i krivično gonjenje protiv jednog počinioca u krivičnom djelu trgovine ljudima. Identifikovanje žrtava je i dalje neadekvatno.

Preporuke za Crnu Goru:

Energično istražiti, krivično goniti i osuditi počinioce krivičnih djela trgovine ljudima, uključujući  javne zvaničnike; značajno povećati proaktivno identifikovanje potencijalnih žrtava, naročito među ugroženim grupama, kao i potencijalnih žrtava prinudnog rada; razviti multidisciplinarni pristup proaktivnom identifikovanju žrtava i uključiti grupe iz civilnog društva i NVO u nacionalni mehanizam za zbrinjavanje žrtava; obučiti službenike organa za sprovođenje zakona i pravosuđa za pristup u čijem je fokusu žrtva; nastaviti sa obukom službenika organa za sprovođenje zakona i granične policije na temu identifikovanja žrtava i podizanja nivoa svijesti o trgovini ljudima; obezbijediti da pripadnici policije, socijalni radnici i drugi službenici koji rade sa visokorizičnim grupama budu obučeni da proaktivno identifikuju i upute žrtve trgovine ljudima prema nadležnim službama; obezbijediti sprovođenje „pametnih“ racija, u kojima se žrtve trgovine ljudima oslobađaju uz najmanje moguće posljedice po ostale, a koje uključuju i mjere za odvajanje počinilaca od žrtava, sprovođenje saslušanja u čijem fokusu je žrtva, upoređivanje izjava žrtava i brzo prelaženje na njegu i smještaj identifikovanih žrtava nakon spašavanja; podsticati učešće žrtava trgovine ljudima u krivičnom gonjenju počinilaca.

Krivično gonjenje

Tokom 2013. godine, ukupno gledano, organi za sprovođenje zakona Vlade Crne Gore sproveli su  su nizak nivo aktivnosti kad je riječ o trgovini ljudima. Vođena je istraga i krivično gonjenje protiv  jednog novog navodnog počinioca krivičnog djela trgovine ljudima i osuđeno je više optuženih nego u periodu obuhvaćenom prethodnim izvještajem. Trgovina ljudima u cilju seksualne ili radne eksploatacije je zabranjena shodno članu 444 Krivičnog zakonika Crne Gore,  kojim je propisana kazna do 10 godina zatvora; te kaznene mjere su dovoljno stroge i srazmjerne kaznama propisanim za druga teška krivična djela, kao što je silovanje. U 2013. godini Skupština je usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika u cilju kriminalizacije ropstva i sličnih krivičnih djela i karakterisanja pristanka žrtve na planiranu  eksploataciju kao nerelevantnog. Tokom perioda obuhvaćenog ovim izvještajem, vlada je vodila istragu protiv jednog novog lica osumnjičenog za trgovinu ljudima, što je jednako broju istraga sprovedenih tokom 2012. godine, i pokrenula krivično gonjenje protiv jednog novooptuženog lica, što predstavlja smanjenje u odnosu na 23 optužena lica iz tri slučaja iz 2012. godine. Vlada je osudila sedam optuženih za trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije iz slučajeva koji su prvobitno otvoreni 2010. i 2012, dok je tokom 2012. donesena jedna osuđujuća presuda. Pet optuženih je dobilo zatvorske kazne od tri godine, jedno lice je osuđeno na zatvorsku kaznu od dvije godine, a jedno na tri godine i šest mjeseci. U januaru 2014. godine Apelacioni sud je potvrdio presudu sa ponovnog suđenja kojom su trojica službenika policije oslobođeni optužbi za trgovinu ljudima i donio oslobađajuću presudu za šest optuženih, uključujući i službenike policije umiješane u trgovinu ljudima. Vlada nije izvijestila o postojanju istraga o učešću vladinih službenika u trgovini ljudima.

Vlada je obezbijedila obuku za inspektore rada, oko 60 regionalnih kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima, službenike policije i tužioce, u cilju identifikovanja žrtava prinudnog rada. Prilikom kontrole zapošljavanja inspektori rada nijesu zabilježili ni jedan slučaj prinudnog rada. Vlada je organizovala seminare na temu borbe protiv trgovine ljudima i identifikovanja žrtava za predstavnike organa za sprovođenje zakona, tužilaštva i sudstva. Centar za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije organizovao je dvije obuke za preko 60 predstavnika pravosuđa na temu kriminalnih instrumenata koji se koriste u transnacionalnom kriminalu, uključujući i trgovinu ljudima.

Zaštita

Aktivnosti vlade na zaštiti žrtava trgovine ljudima bile su mješovite – iako je povećala finansijska izdvajanja za aktivnostinamijenjenih  borbi protiv trgovine ljudima, u koje spada i sveukupno finansiranje skloništa za žrtve trgovine ljudima, identifikovanje žrtava i dalje je neadekvatno. Vlada je u maju 2013. godine usvojila novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojim se propisuje posebna zaštita za žrtve trgovine ljudima. Vlada je saopštila da su  dvije ženske osobe identifikovane  kao potencijalne žrtve trgovine ljudima tokom 2013.godine, u poređenju sa osam žrtava koje su identifikovane tokom 2012.godine. Jednu žrtvu je uputila jedna NVO i ona je smještena u vladino sklonište. Druga žrtva je bila žrtva prinudnog rada. Vlada je koordinirala aktivnosti sa vladom Srbije u cilju bezbjednog povratka druge žrtve koja je transportovana u Srbiju u svrhu prinudnog rada. Jedinica policije za borbu protiv organizovanog kriminala, koja je odgovorna za istraživanje slučajeva trgovine ljudima, sprovela je redovne i brojne racije u cilju borbe protiv trgovine ljudima na lokacijama na kojima se trguje seksualnim uslugama i u barovima. Policija je nastavila da djeluje po dobijenim dojavama o aktivnostima vezanim za trgovinu ljudima i da istražuje sumnjiva preduzeća, agencije za poslovnu pratnju i lokacije na kojima su nađeni migranti bez dokumenata, ali nije uspjela da dođe do dokaza o trgovini ljudima. Vlada je nastavila da finansira SOS telefonsku liniju za žrtve zlostavljanja i porodičnog nasilja, uključujući i žrtve trgovine ljudima. Policija i nevladine organizacije se i dalje služe mehanizmom za zbrinjavanje u cilju identifikovanja potencijalnih žrtava. Vlada i dalje u potpunosti finansira sklonište za žrtve trgovine ljudima kojim se zajednički upravlja, a koje je otvoreno za domaće i strane žrtve trgovine; žrtve muškog pola su smještene u zasebnim prostorijama skloništa. Tokom perioda obuhvaćenog ovim izvještajem u sklonište su smještene tri žrtve. Djeca su u skloništu smještena zasebno od odraslih. Žrtve su imale slobodu kretanja u okviru skloništa i mogle su da napuste sklonište nakon procjene od strane policije, odnosno centara za socijalni rad u slučaju djece. Žrtvama i potencijalnim žrtvama pružana je besplatna zaštita, medicinska, psihološka i socijalna pomoć, kao i pravni savjeti koji se tiču njihovog statusa. Nije bilo razlike u postupanju ili pristupu pomoći kad su u pitanju strane i domaće žrtve.

Vlada je Kancelarijii za borbu protiv trgovine ljudima dodijelila budžet od približno 227.000 USD, u poređenju sa približno 182.000USD za 2012.  Oko polovine sredstava je opredijeljeno direktno za aktivnosti u cilju borbe protiv trgovine ljudima, uključujući obuku i edukaciju, rad skloništa za žrtve, plate zaposlnih u skloništu i rad SOS telefonske linije. Vlada je ohrabrivala žrtve da učestvuju u istragama i gonjenju okrivljenih za trgovinu ljudima pružajući im besplatnu pravnu pomoć i pomoć psihologa prilikom davanja izjava. Sedam žrtava je sarađivalo u istragama tokom 2013. godine. U praksi, tek nekoliko žrtava je učestvovala u krivičnom gonjenju počinilaca. NVO izvještavaju da žrtve često mijenjaju svoje izjave tako da one idu na ruku počiniocima i da se radije odlučuju  da ne učestvuju na suđenju, u strahu od odmazde. NVO su izvijestile da je policija pružila adekvatnu zaštitu žrtvama tokom svih faza zakonom predviđenog procesa. Žrtvama je dozvoljeno da napuste zemlju i pronađu zaposlenje do okončanja sudskog postupka. Zakonom je omogućeno obeštećenje žrtava, mada nije bilo slučajeva  u kojim je takvo obeštećenje traženo ili odobreno. Vlada je imala sporazum sa nevladinim organizacijama o pružanju stručne obuke žrtvama i pomoći pri reintegraciji. Vlada je platila  troškove zdravstvenih usluga za žrtve koje nijesu bile obuhvaćene crnogorskim zdravstvenim  osiguranjem. Zakon dozvoljava produženje privremenog boravka za strane žrtve na period od tri mjeseca do godinu dana, mada se u toku perioda obuhvaćenog izvještajem ni jedna žrtva nije prijavila za odobrenje privremenog boravka. NVO su izvijestile da žrtve trgovine ljudima nijesu kažnjavane za djela počinjena direktno usljed toga što su bile predmet trgovine ljudima. Eksperti su izvijestili da je broj slučajeva trgovine ljudima i broj žrtava potcijenjen, ako se uzme u obzir opšta stigma i strah od prijavljivanja krivičnog djela. NVO ipak navode dobru saradnju sa vladinim organima na projektima i konkretnim zadacima iz akcionih planova.

Prevencija

Vlada je pojačala napore na prevenciji tako što je poziciju Nacionalnog koordinatora izmjestila iz Ministarstva unutrašnjih poslova i izdigla je na nivo nezavisnog organa, sa većim nadležnostima i uticajem, kao i time što je imenovala novog Nacionalnog koordinatora u septembru 2013. godine. Vlada je imala Strategiju za borbu protiv trgovine ljudima za period 2012-2018. i Akcioni plan njenog sprovođenja za 2012-2013. Primjena Strategije i Akcionog plana su praćeni putem polugodišnjih izvještaja, koje su zajednički pripremali vladini organi i civilno društvo. Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima je vodila i nadgledala koordinaciju aktivnosti  usmjerenih na borbu protiv trgovine ljudima. Šef kancelarije je bio i Nacionalni koordinator radne grupe za borbu protiv trgovine ljudima, koju su činili predstavnici vlade, dvije NVO i međunarodne zajednice, a čiji je cilj bila koordinacija aktivnosti usmjerenih na borbu protiv trgovine ljudima. Vlada je održavala vebsajt posvećen svim naporima u borbi protiv trgovine ljudima sprovedenim na državnom i lokalnom nivou. Vlada je u saradnji sa nevladinim organizacijama organizovala obuku na temu identifikovanja žrtava za oko 120 socijalnih i zdravstvenih radnika, službenika organa za sprovođenje zakona, pripadnika vojnog kontingenta i regionalnih službenika. Vlada je organizovala obuku za oko 30 predstavnika civilnog društva i međunarodnih organizacija, na temu indikatora za rano identifikovanje žrtava. Vlada je u osnovne i srednje škole uvela časove na temu upoznatosti sa trgovinom ljudima u cilju prevencije i zaštite djece, kako ne bi postala žrtve. U saradnji sa međunarodnim organizacijama, vlada je pripremila kontrolnu listu za identifikovanje žrtava koja sadrži sve ključne pokazatelje za identifikaciju odraslih osoba i djece koji mogu biti potencijalne žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije. Taj material je podijeljen svim organima za sprovođenje zakona, uključujući i graničnu policiju i tužioce, zdravstvenim i socijalnim radnicima, direktorima škola i svim institucijama koje mogu doći u kontakt sa potencijalnim žrtvama. Vlada je sprovela nacionalnu kampanju na temu upoznavanja sa  trgovinom ljudima, koja je obuhvatala i video spot koji je emitovan na javnim i komercijalnim TV stanicama, te promovisala SOS telefonsku liniju.  Plakati na kojima je istaknut broj SOS telefonske linije su postavljeni na svim graničnim prelazima. Vlada je odštampala i distribuirala flajere i drugi promotivni materijal sa informacijama namijenjenim mladima o rizicima i opasnostima od trgovine ljudima, metodama prevencije i kontaktima vladinih organa. Tokom perioda obuhvaćenog ovim izvještajem, vlada nije sprovodila posebnu kampanju posvećenu smanjenju potražnje, koja bi za cilj imala smanjenje  trgovine seksualnim uslugama ili prinudnog rada. Vlada Crne Gore je obezbijedila obuku na temu borbe protiv trgovine ljudima za vojno osoblje prije slanja u inostranstvo u sklopu međunarodnih mirovnih misija.