Kratki pregled

Ustav, zakoni i javne politike štite slobodu vjeroispovijesti, a vlada je generalno poštovala vjerske slobode u praksi. Vlada nije pokazala tendenciju niti ka unapređenju niti ka pogoršanju poštovanja i zaštite prava na slobodu vjeroispovijesti.

Bilo je nekih primjera društvenih zloupotreba i diskriminacije na osnovu vjerske pripadnosti, vjerovanja ili praktikovanja vjere. Odnos između Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pavoslavne crkve i dalje je zategnut, budući da su se nastavile nesuglasice među njihovim vjernicima i sveštenstvom. Vjerska netrpeljivost u zemlji uglavnom je bila povezana sa etničkom netrpeljivošću, budući da je vjerska podloga direktno vezana za etničko porijeklo. Pojedini lokalni vjerski prvaci doprinosili su netrpeljivosti svojim javnim izjavama. Restitucija crkvene imovine i dalje predstavlja problem.

Predstavnici Ambasade redovno su se sastajali sa sveštenstvom i vođama vjerskih i etničkih manjina kako bi promovisali poštovanje vjerskih sloboda i ljudskih prava. Takođe su prisustvovali proslavama vjerskih praznika sa vjerskim zajednicama, te sprovodili druge aktivnosti na terenu.

Dio I. Vjerska demografija

Prema popisu koji je tokom godine sproveo Zavod za statistiku (MONSTAT), otprilike 72% stanovništva izjasnilo se kao pravoslavci (bilo Srpska ili Crnogorska pravoslavna crkva), 16% kao islamisti, 3% kao muslimani i 3,4 % kao rimokatolici. MONSTAT je, bez zvaničnog objašnjenja, uveo odvojene kategorije za muslimane i islamiste. Preostalih 5,4% sastoji se od pripadnika drugh grupa, uključujući i adventiste sedmog dana, budiste, protestante, jehovine svjedoke, jevreje i osobe koje se nisu vjerski izjasnile.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) ima daleko najbrojnije članstvo, a predvodi je mitropolit Amfilohije na Cetinju.

Dio II. Stanje poštovanja vjerskih sloboda od strane Vlade

Pravni/politički okvir

Ustav, zakoni i javne politike štite vjerske slobode. Ne postoji državna religija, međutim, Zakonom o vjerskim zajednicama su prepoznate vjerske zajednice koje su, u skladu sa Ustavom, odvojene od države i ravnopravne i slobodne u vršenju svojih vjerskih poslova. Ovaj Zakon daje osnovni zakonski okvir za regulisanje odnosa između države i vjerskih zajednica. Vjerske zajednice brine da je Zakon zastario i da ne reguliše odnose na odgovarajući način.

Postoje četiri glavne vjerske zajednice: Srpska pravoslavna crkva (SPC), Crnogorska pravoslavna crkva (CPC), Rimokatolička crkva i Islamska zajednica. Ostale registrovane vjerske zajednice uključuju: Crkvu Adventista sedmog dana, Jehovine svjedoke, Evangelističku crkvu, Biblijsku hrišćansku zajednicu i druge. Vladina Komisija za politički sistem i unutrašnju i vanjsku politiku, kojom predsjedava potpredsjednik vlade, odgovorna je za regulisanje odnosa između države i vjerskih zajednica.

Krivični zakonik propisuje novčanu ili zatvorsku kaznu do dvije godine za sprječavanje ili ograničavanje slobode vjerovanja ili ispovijedanja vjere i za sprječavanje ili ometanje vršenja vjerskih obreda. Novčana kazna ili zatvorska kazna u trajanju do godine dana predviđena je za prinuđavanje drugog lica da se izjašnjava o svom vjerskom uvjerenju. Službenom licu koje učini takvo krivično djelo može se izreći zatvorska kazna u trajanju do tri godine.

Izazivanje i širenje vjerske mržnje takođe je krivično djelo, a uključuje izlaganje poruzi vjerskih simbola ili skrnavljenje spomenika, spomen obilježja ili grobova. Ovo krivično djelo kažnjivo je zatvorskom kaznom u trajanju od šest mjeseci do 10 godina ako je krivično djelo nastalo zloupotrebom službenog položaja, ako vodi nasilju ili ako su posljedice pogubne po suživot naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa.

Postoje državna sredstva za podršku vjerskim zajednicama. Ta sredstva se raspodjeljuju vjerskim zajednicama nakon što podnesu zvaničan zahtjev, po odobrenju koje izdaje Generalni sekretarijat Vlade. Ta sredstva se koriste uglavnom za isplatu penzija, invalidsko osiguranje za sveštena lica i saniranje hramova i svetilišta. Do sada su samo glavne vjerske zajednice dobijale takva sredstva, a većina ih nije obaviještena o kriterijumima uspostavljenim za dodjelu ovih sredstava. Tokom godine, SPC, koja je daleko najveća vjerska zejednica, dobila je 62.000 eura (81.570$), dok je CPC dobila 142.000 eura (186.800$). Muslimanska zajednica dobila je 41.000 eura (53.940$), a Katolička crkva 27.000 eura (35.520$).

Vjerske zajednice uživaju ograničene poreske olakšice. Ukoliko pružaju usluge radi zadovoljenja potreba svojih pripadnika, izuzete su od plaćanja poreza na dodatu vrijednost (PDV) i prijave prihoda. Međutim, ukoliko se bave pružanjem usluga ili proizvodnjom proizvoda orijentisanih na tržište čija vrijednost prelazi 18.000 eura (23.680$) u jednoj fiskalnoj godini, podliježu plaćanju PDV-a po stopi od 17%.

Kada se vjerska zajednica osniva, mora se registrovati kod lokalnog organa policije u roku od 15 dana. Tada se vjerskim zajednicama daje status pravnog lica.

Po zakonu, vjeronauka nije uključena u nastavne planove i programe osnovnih i srednjih škola. Bogoslovska škola Srpske pravoslavne crkve na Cetinju i Islamska vjerska srednja škola u Tuzima su u potpunosti samostalne i nisu uključene u državni obrazovni sistem.

Zakon o izvršenju krivičnih sankcija predviđa obavezu poštovanja temeljnih prava osuđenih lica na izdržavanju zatvorske kazne. To uključuje i mogućnost da osuđena lica vode vjerski život i imaju kontakte sa svojim sveštenstvom. Krivično i prekršajno osuđena lica na izdržavanju kazne imaju pravo da zahtijevaju hranu koja je u skladu sa njihovim vjerskim običajima.

Vlada i Vatikan su 24. juna potpisali Osnovni sporazum kojim se reguliše i definiše odnos između Katoličke crkve i Vlade.

Vlada poštuje pravoslavni Božić i Vaskrs kao nacionalne praznike. Pravoslavni vjernici takođe mogu, po svom nahođenju, da slave krsnu slavu. Katolici imaju pravo da slave Božić, Usrks i Dan svih svetih. Muslimani imaju pravo da slave Kurban bajram i Ramazanski bajram. Jevreji imaju pravo da slave Pashu i Yom Kippur. U praksi, nijedna državna institucija ne radi tokom pravoslavnih praznika, a tokom muslimanskih, katoličkih i jevrejskih praznika zaposleni koji slave te praznike dobijaju slobodne dane.

Postupanje Vlade

Restitucija imovine vjerskih zajednica i dalje predstavlja problem. Zakon predviđa da će imovina konfiskovana od vjerskih zajednica od strane bivše jugoslovenske vlade nakon II svjetskog rata biti regulisana posebnim zakonom. Međutim, do isteka godine takav zakon nije usvojen. Vjerske zajednice mogu podnijeti zahtjeve za povraćaj imovine, ali se po postojećem zakonu ne može postupati po takvim zahtjevima.

Različite vjerske grupe podnijele su zamašne zahtjeve za povraćaj imovine, ali su se glavne vjerske zajednice žalile da generalno nije ostvaren napredak. CPC i SPC još imaju neriješene zahtjeve za povraćaj imovine. Katolička crkva i Islamska zajednica takođe su podnijele zahtjeve za povraćaj imovine na nekoliko lokacija. Jevrejska zajednica iz Beograda tražila je povraćaj Centra za odmor i rehabilitaciju žena u Prčanju, opština Kotor.

Tokom godine bilo je napisa u štampi i navoda od strane političara i nevladinih organizacija da institucije ignorišu pitanja vezana za zakonski status SPC i navodno izbjegavanje plaćanja poreza vezano za profitna preduzeća u vlasništvu SPC. SPC nije ispoštovala važeći zakon, koji predviđa da se prilikom osnivanja vjerska zajednica mora registrovati kod lokalnog organa policije u roku od 15 dana. SPC je navela da je postojala i prije usvajanja tog zakona, te da nema potrebe da se vrši registracija.

Vlada je 7. novembra uputila oštar protest Srbiji nakon što se Srbija pridružila postupku protiv Vlade koji je pokrenula SPC za povraćaj crkvene imovine. Srbija je opovrgla da se priključila postupku pojasnivši da je djelovala samo u svojstvu amicus curiae (prijatelja suda) na zahtjev Evropskog suda za ljudska prava.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je 9. oktobra odbilo zahtjev za privremeni boravak podgoričkom parohu SPC, Veliboru Džomiću. Džomić je 13. decembra pokrenuo postupak pred Apelacionim sudom protiv Ministarstva unutrašnjih poslova žaleći se na odbijanje ministarstva da mu odobri privremeni boravak. Prema navodima ministarstva, Džomiću nije odobren privremeni boravak jer je Agencija za nacionalnu bezbjednost zaključila da on predstavlja opasnost po nacionalnu bezbjednost, javni red i mir. Džomić, koji tu živi 17 godina, nije napustio zemlju do isteka godine.

Nakon objavljivanja rezultata popisa u pogledu vjerske pripadnosti u julu, muslimanska zajednica je kritikovala vladu što je podijelila sljedbenike islama u dvije kategorije (muslimani i islamisti). Smatraju da su vlasti time željele ili da u zemlji smanje broj osoba koje se izjašnjavaju kao Muslimani ili da su to uradile iz neznanja. Vlada nije odgovorila na ove navode. Prema reisu Rifatu Fejziću, Predsjednik Vlade je obećao da će u budućnosti razmotriti to pitanje.

U nekoliko incidenata koji su se dogodili tokom godine, pripadnici SPC su protjerani iz zemlje pod premisom da nisu imali regulisan boravak. Policija je 29. juna protjerala sveštenika Srpske pravoslavne crkve i bosanskog državljanina Sinišu Smiljanića zbog narušavanja javnog reda i mira i nezakonitog boravka u zemlji. Smiljanić je bio dio lokalne grupe koja je silom pokušala da uđe u ekskluzivno ljetovalište Sveti Stefan, kojom prilikom je priveden.

U sličnom incidentu u junu, granična policija iz Nikšića ušla je u crkve na teritoriji te opštine i ustanovila da osam sveštenika Srpske pravoslavne crkve, pet iz Bosne i Hercegovine i tri iz Srbije, obavljaju svoje dužnosti i borave u zemlji dugi niz godina bez prijave boravka. Podgorički paroh i koordinator Pravnog savjeta SPC, Velibor Džomić, optužio je Ministarstvo unutrašnjih poslova da loše postupa, uznemirava i posebno na meti ima sveštenstvo SPC. SPC je navela da tokom protekle dvije godine od 60 sveštenika koji su podnijeli zahtjev za privremenim boravkom nije odobren nijedan. Ministarstvo je opovrglo navode o diskriminaciji sveštenstva, navodeći da su samo primjenjivali Zakon o strancima. Ministarstvo je navelo da sveštenici SPC, koje vlasti navodno i dalje doživljavaju kao produženu ruku srpske hegemonije, nisu dostavili odgovarajuću dokumentaciju, naglašavajući da od 514 sveštenih lica na službi u zemlji, njih 320 pripada SPC. Od njih 320, 86 nema dozvolu boravka.

Policija i inspektori za zaštitu životne sredine su se 21. aprila sukobili sa grupom građana sa jadranskog hotela-ostrva Svetog Stefana koji su se protivili uklanjanju renoviranih dijelova na crkvici SPC iz XV vijeka koja se nalazi na ostrvu. SPC i građani Svetog Stefana počeli su da obnavljaju temelje minijaturne crkve, uništene prije više od 50 godina, bez građevinske dozvole. Inspekcija za zaštitu spomenika kulture zabranila je gradnju u aprilu. Manji dio do tada odrađenih radova na rekonstrukciji porušen je do kraja maja. SPC je tvrdila da je pitanje nepostojanja dozvole bio samo izgovor, te da je postupanje vlade izraz snažne nenaklonosti u odnosu na njih.

Tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv sveštenika SPC Slobodana Zekovića zbog ometanja službe Jehovinih svjedoka u lokalnom muzeju u Danilovgradu 17. aprila. Pripadnici Jehovinih svjedoka su izrazili nezadovoljstvo što tužilaštvo nije obuhvatilo i druga lica koja su navodno isprovocirala ovaj incident.

Više tužilaštvo u Podgorici je 20. januara pokrenulo prekršajni postupak protiv mitropolita SPC Amfilohija, uz navode da je širio govor mržnje u svojim besjedama 5. i 14. januara. Razmatrajući planove vlade da sruši crkvu SPC na Rumiji, mitropolit Amfilohije je rekao da „ko sruši crkvu, Bog ga srušio i njega i njegovo potomstvo“. Predsjednik Skupštine Crne Gore je 26. januara pozvao na uklanjanje crkve, naglašavajući da država ne smije više da trpi „netrpeljivost, ekstremizam i nezakonito ponašanje koje propagira SPC.” Sudski postupak je započeo 27. juna, ali nije završen do kraja godine.

Dio III. Status poštovanja vjerskih sloboda u društvu

Zabilježeni su slučajevi društvene zloupotrebe ili diskriminacije na osnovu vjerske pripadnosti, vjerovanja ili praktikovanja vjere. Budući da su vjerska i etnička pripadnost često neraskidivo povezane, bilo je teško kategorisati mnoga takva djela konkretno kao etničku ili vjersku netrpeljivost.

Odnosi između glavnih vjerskih grupa (pravoslavne, islamske i katoličke) generalno su bili prijateljski i tolerantni. Izuzetak u tom smislu predstavljaju tenzije koje dugo već postoje između SPC i CPC, a koje i dalje predstavljaju kontinuirani problem sa političkim konotacijama.

Ove crkve nastavljaju raspravu oko vlasništva nad oko 750 hramova i zvaničnog priznanja za glavnu religiju u zemlji. Obije crkve tvrde da su „prava“ pravoslavna crkva u zemlji. U maju je predsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista izjavio da njegova partija zagovara uspostavljanje nezavisne pravoslavne crkve, koja bi bila stvorena spajanjem svih pravoslavnih vjernika. CPC je takvu ideju okarakterisala nemogućom, a mitropolit SPC je izjavio da to predstavlja miješanje u untrašnje poslove crkve.

U skladu sa svojim uređivačkim politikama, medijske kuće su objavljivale priče sa negativnim sadržajem, čak i elementima klevete  i o SPC i o CPC.

U decembru je grupa nepoznatih počinilaca bacala kamenje na djecu koja su se igrala u Evangelističkoj crkvi u Podgorici

SPC je 28. avgusta pokrenula sudski postupak protiv čelnika CPC, mitropolita Mihaila i dva predstavnika CPC, Dragana Pavlovića i Jovana Tomovića, za upad u Crkvu sv. Mihaila u Rogamima, u blizini Podgorice. Sveštensto CPC je odbacilo ove optužbe, tvrdeći da su željeli da obave vjersku službu. Pojednici su takođe tvrdili da imovina te crkve u stvari pripada CPC.

U aprilu je Viši sud u Podgorici osudio Žanu Mitić iz Tivta na osmomjesečnu zatvorsku kaznu, a Zorana Rai

evića na četvoromjesečnu zatvorsku kaznu zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Terete se da su polomili prozor na kući koju koristi muslimanska zajednica u naselju Mrčevac u Tivtu u oktobru 2010. godine. Nakon što su upali unutra, ostavili su kese pune svinjskog izmeta u dijelu kuće koji se koristi za molitvu.

Crkva sv. Vasilija u selu Naljezi koja pripada SPC vandalizovana je 13. januara. Mediji su izvjestili 8. januara da je ukradeno crkveno zvono Crkve Sv. Save u blizini Nikšića koja pripada SPC i da je sveštenik SPC Branko Bacović pozvao da se zvono vrati.

Dio IV. Politika Vlade SAD

Zvaničnici Američke ambasade su se redovno sastajali sa sveštenstvom i vođama vjerskih i nacionalnih manjina radi promovisanja poštovanja vjerskih sloboda i ljudskih prava.

Predstavnici ambasade su 4. novembra prisustvovali bajramskom ručku, kojim se obilježava kraj Ramazana, a domaćin je bila lokalna muslimanska zajednica u Podgorici.

Ambasada je 23. avgusta organizovala iftar (večernji obrok tokom Ramazana). Među gostima su bili reis Islamske zajednice i druge istaknute ličnosti iz vjerskog, kulturnog, poslovnog i građanskog života.