Izvršni sažetak

Ustav i drugi zakoni i politike štite vjerske slobode. U praksi, Vlada je generalno poštovala vjerske slobode. Tenzije između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i dalje su postojale, posebno vezano za imovinska pitanja i oko toga koja je od ove dvije crkve zvanični nacionalni predstavnik pravoslavne vjere. Vlada i SPC, najveća vjerska zajednica u zemlji, su nastavile sa polemikama oko pravnog statusa SPC. Vlada je prijetila deportacijom nekim od sveštenika SPC koji su strani državljani, što su vlasti  pravdale činjenicom da SPC nije registrovana kao pravno lice. Na kraju godine, međutim, niko od sveštenika nije bio deportovan. Vodeće vjerske zajednice su kritikovale Vladu zbog neusvajanja novih zakona o pravnom statusu vjerskih zajednica i o restituciji oduzete imovine.

Bilo je izvještaja o društvenim zloupotrebama i diskriminaciji po osnovu vjerske pripadnosti, ubjeđenja ili prakse. Povremeno je dolazilo do sukoba i sporova između etničkih Albanaca muslimanske vjeroispovijesti i Albanaca katolika. Neki vjerski vođe doprinosili su tenzijama u društvu davanjem zapaljivih saopštenja za javnost. Vandali su povremeno napadali vjerske simbole i imovinu.

Ambasada SAD je promovisala vjerske slobode podsticanjem međuvjerskog dijaloga, posjetama opštinama u kojima su na vlasti predstavnici manjinskih grupa, saradnjom sa nevladinim organizacijama koje zagovaraju etničku i vjersku toleranciju, pozivanjem vjerskih vođa na skupove koje je Ambasada organizovala, kao i praćenjem slučajeva prijavljenog kršenja vjerskih sloboda. Ambasada je bila domaćin godišnjeg iftara u podgoričkom predgrađu Tuzi, u kojem je došlo do sukoba između Albanaca muslimanske vjeroispovijesti i Albanaca katolika koji žive u tom kraju.

Dio I. Vjerska demografija

Vlada SAD procjenjuje da Crna Gora ima 653.000 stanovnika (procjena iz jula 2013. godine). Prema popisu iz 2011. godine, oko 72 odsto stanovništva izjašnjavaju se kao pravoslavci, pripadnici SPC ili CPC (SPC je značajno veća od CPC), 16 odsto kao «bošnjaci» (zvanična kategorija koju uglavnom čine Suniti), 3,4 odsto kao rimokatolici, a 3 odsto kao muslimani. Prema tom istom popisu, oko 1,25 odsto stanovništva se izjašnjavaju kao ateisti. Jevrejsku zajednicu čini oko 350 pripadnika.

Postoji snažna veza između etničkog porijekla i vjere: Crnogorci i Srbi se uglavnom vezuju za CPC i SPC, Albanci za Islam i katolicizam, a Hrvati za Rimo-katoličku crkvu. Mnogi bošnjaci i drugi muslimani žive duž istočne i sjeverne granice sa Albanijom, Kosovom i Srbijom.

Dio II. Stanje poštovanja vjerskih sloboda od strane Vlade

Zakonski/politički okvir

Ustav i drugi zakoni i politike generalno štite vjerske slobode. Ustav garantuje slobodu vjere, kao i pravo promjene vjere. Ne postoji državna religija, a Ustav kaže da su vjerske zajednice ravnopravne i odvojene od države i slobodne u vršenju svojih vjerskih poslova. Građani nisu obavezni da se izjasne o svom ubjeđenju, vjerskom ili nekom drugom. Sloboda izražavanja svojih vjerskih ubjeđenja može biti ograničena samo ukoliko je to potrebno radi zaštite života i zdravlja ljudi, javnog reda i mira ili drugih prava garantovanih Ustavom.

Zakon definiše osnovni okvir za priznavanje vjerskih zajednica i njihovog odnosa sa državom. Vjerske zajednice moraju se prijaviti lokalnoj policiji u roku od 15 dana od dana osnivanja, kako bi dobile status pravnog lica.

Postoji 17 registrovanih vjerskih zajednica u zemlji, a najveće među njima su SPC, CPC, Islamska zajednica, i Rimokatolička crkva. Ostale priznate vjerske zajednice uključuju hrišćanske adventiste, budiste, protestante, mormone, Jehovine svjedoke i Jevreje.

Direkcija za vjerske zajednice u okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava nadležna je za regulisanje odnosa između države i vjerskih grupa, za zaštitu slobodnog sprovođenja vjerskih obreda i unapređenje međuvjerske saradnje i razumijevanja. Direkcija ima troje zaposlenih, koji obezbjeđuju koordinaciju između različitih državnih agencija i vjerskih zajednica.

Sporazumi koje je Vlada potpisala 2012. godine sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom i sa Svetom stolicom formalizuju njihov pravni status u zemlji i regulišu njihov odnos sa državom.

Krivični zakonik propisuje novčanu kaznu ili kaznu do dvije godine zatvora za sprečavanje ili ograničavanje slobode ubjeđenja nekog lica ili članstva u vjerskoj zajednici, ili za sprečavanje ili ometanje vršenja vjerske službe. Zakonik propisuje novčanu kaznu ili najviše do godinu dana zatvora za prisiljavanje drugog lica da se izjasni o svojim vjerskim ubjeđenjima. Državni službenik osuđen u skladu sa ovim propisima može dobiti kaznu zatvora do tri godine.

Zakon zabranjuje diskriminaciju, uključujući i diskriminaciju po vjerskoj osnovi. Krivičnim djelom se smatra i podsticanje i širenje vjerske mržnje, uključujući i ismijavanje vjerskih simbola ili skrnavljenje spomenika, nadgrobnih ploča ili grobnica. Za takve radnje zaprijećena je kazna zatvora od šest mjeseci do deset godina, ukoliko je ona rezultat zloupotrebe položaja ili ovlašćenja, ukoliko navodi na nasilje, ili ukoliko se posljedice smatraju pogubnim za suživot ljudi, nacionalnih manjina ili etničkih grupa.

Po zakonu, vjeronauka ne predstavlja dio nastavnog plana i programa u državnim osnovnim ili srednjim školama.

Zakon kaže da zatvorenici imaju pravo da vrše vjerske obrede i kontaktiraju sa sveštenstvom. Zatvorenici mogu tražiti poseban režim ishrane koji je u skladu sa njihovim vjerskim običajima.

Postupanje Vlade

Vjerske zajednice su se žalile na aktivnosti vlasti vezano za povraćaj imovine, proces registracije (prvenstveno za SPC) i odbijanje zahtjeva za vizu i boravak za pripadnike sveštenstva.

Vodeće vjerske grupe su izjavile da je zakon koji reguliše njihov pravni status zastario i neadekvatan. Tokom godine, Vlada je počela da radi na pisanju novog Zakona o pravnom statusu vjerskih zajednica, ali su se neke vjerske zajednice žalile da nisu uključene u proces izrade tog zakona.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je obezbijedilo određena novčana sredstva za vjerske zajednice, kao dodatna sredstva pored doprinosa koje daju članovi tih zajednica. Sve registrovane vjerske zajednice su imale pravo da podnesu zahtjev za dodjelu tih sredstava. Komisija Ministarstva za zaštitu ljudskih i manjinskih prava je donijela diskrecionu odluku o tome koje zahtjeve treba odobriti na osnovu definisanog skupa kriterijuma i raspoloživih sredstava. Vjerske grupe su koristile finansijsku pomoć vlade prvenstveno za obezbjeđivanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja za sveštenstvo i za obnavljanje sakralnih objekata i svetilišta. Vjerske zajednice dobijale su i pomoć u naturi od drugih ministarstava i lokalnih vlasti.

Neke vjerske grupe iskazale su nezadovoljstvo iznosom i vrstom pomoći koju su dobile od vlasti jer su, kako navode, samo najveće vjerske zajednice dobile novčana sredstva. Druge grupe su se žalile da nisu bile informisane o kriterijuma za podnošenje zahtjeva za novčanu pomoć. Tokom godine, CPC je dobila 55.575 eura (75.550 USD), Islamska zajednica 54.800 eura (75.482 USD), SPC 43.567 eura (60.010 USD), Jevrejska zajednica 15.260 eura (21.019 USD), a Katolička crkva 23.498 eura (32.366 USD).

Ministarstvo unutrašnjih poslova je odbilo zahtjeve za izdavanje dozvola za privremeni boravak koje je podnijelo nekoliko desetina  sveštenika SPC koji borave u Crnoj Gori, uz obrazloženje da se SPC nije pravilno registrovala kod Ministarstva unutrašnjih poslova kao zvanična vjerska zajednica. SPC je, međutim, izjavila da je dostavila zahtjev za registraciju. SPC se žalila da je kašnjenje vlasti u postupanju po njihovom zahtjevu za registraciju politički motivisano. Prema navodima medija, Mitropolit SPC Amfilohije je poslao pismo Ministru unutrašnjih poslova, umjesto da dostavi potrebne formulare Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Dana 14. avgusta, Ministarstvo unutrašnjih poslova je po četvrti put odbilo zahtjev za prebivalište Podgoričkom parohu SPC, Veliboru Džomiću, iako je u zemlji već 19 godina i nakon treće presude Upravnog suda kojom se preinačuju ranije odluke Ministarstva da se odbije zahtjev Džomića za privremeni boravak u Crnoj Gori. Prema navodima Ministarstva, Džomić nije dobio dozvolu jer je Agencija za nacionalnu bezbijednost zaključila da njegovo prisustvo «ugrožava nacionalnu bezbijednost i javni red i mir». Džomić je na kraju godine i dalje bio u zemlji.

SPC je izjavila da odbijanje vlasti da izdaju vize i prijetnje deportacijom nekima od njenih sveštenika koji su strani državljani predstavlja vjersku i političku diskriminaciju od strane Ministarstva unutrašnjih poslova. Ministarstvo je negiralo bilo kakvu diskriminaciju, navodeći da su njegove aktivnosti zakonite, jer SPC nije pravilno registrovana u tom Ministarstvu i nije dostavila valjani zahtjev za sticanje pravnog statusa. Dana 11. juna, Ministarstvo unutrašnjih poslova je izdalo nalog za protjerivanje sveštenika SPC, Aleksandra Papića iz Herceg Novog iz «razloga nacionalne bezbijednosti». Papić je podnio žalbu i na kraju godine je i dalje bio u zemlji.

Vlada je otpočela pregovore o statusnom sporazumu sa SPC, slično sporazumima koje je već potpisala sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom i sa Svetom stolicom. Sporazum će, kada bude završen, definisati pravni status i prava SPC kao vjerske organizacije, njenog sveštenstva, imovinska prava i odnos SPC sa državom. SPC je, međutim, kritikovala vladu, navodeći da ona oteže proces pregovora.

Dana 6. avgusta, CPC je kritikovala vladu, optužujući je da favorizuje SPC u odnosu na CPC i druge vjerske zajednice. CPC je navela da ne može vršiti vjersku službu u crnogorskim crkvama jer je njih već zauzela SPC. Mitropolit CPC Mihailo je izjavio da prisustvo visokih zvaničnika Srbije i Crne Gore na proslavi 800 godišnjice Manastira Đurđevi Stupovi kod Berana, 3. avgusta, i njihovo učešće na drugim skupovima SPC pokazuju pristrasnost zvaničnika u korist SPC.

Dana 12. januara, SPC je pokrenula parnični postupak protiv Predsjednika Skupštine Crne Gore, Ranka Krivokapića, predstavnika Socijal-demokratske partije, Mirka Stanića, i lidera Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Mihaila zbog govora mržnje i uvreda usmjerenih ka SPC i njenom sveštenstvu. SPC se žalila da je Krivokapić predvodio diskriminaciju i oduzimanje imovine SPC. SPC je kritikovala Državno tužilaštvo zbog «selektivne pravde» i nepravovremenog reagovanja kada su podnijete prijave protiv državnih zvaničnika na vlasti i CPC. Dana 11. marta, Mitropolit SPC Amfilohije je uputio dopis EU, žaleći se na, kako je naveo, Krivokapićeve «klevetničke komentare» o SPC pred predstavnicima Evropskog parlamenta.

Neki albanski lideri su se žalili da vjerska pitanja koja su za njih značajna nisu dobila dovoljno pažnje jer je pažnja posvećena sporu između SPC i CPC.

Dana 25. aprila, vlasti su registrovale novu «Crnogorsku katoličku crkvu». Kancelar Kotorske biskupije, Don Pavao Medač je rekao da je registracija ove crkve «ismijavanje» imena Rimokatoličke crkve i pozvao Ivana Zankovića, osnivača Crnogorske katoličke crkve da se «pokaje».

Dana 25. maja, policija je uhapsila 22 albanska muslimana nakon njihovog pokušaja da zaustave izgradnju pravoslavne crkve u selu Martinaj, u blizini Gusinja na sjeveru zemlje. Dok je SPC izjavila da je vlasnik zemljišta na kojem se gradi crkva, lokalni albanski muslimani su osporavali vlasništvo SPC nad zemljom i tražili da se obustavi gradnja. Lokalne albanske nacionalne partije su iskazale nezadovoljstvo zbog ovih hapšenja. Vlada je izjavila da je policija sprovodila odluku suda kojom je SPC dozvoljeno da gradi na tom zemljištu.

U septembru je Sud za prekršaje na Cetinju oslobodio vlasnika nacionalnog crnogorskog restorana optužbi za diskriminaciju zasnovanu na nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti pošto je 2012. godine izbacio iz svog restorana mušterije srpske pravoslavne vjere, uključujući i jednu časnu sestru. SPC je kritikovala ovu odluku suda.

Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Rožajama, Hazbija Kalač, je osudio aktivnosti policije kojima je zaustavljena motorizovana pratnja lidera Srpske islamske zajednice, Muftije Muamera Zukorlića, 6. avgusta. Po riječima Kalača, namjera policije bila je da zastraši bošnjake.

U martu je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda objavio specijalni izvještaj o uslovima u zatvorima i prostorijama za zadržavanje pritvorenih lica, u kojem je navedeno da ne postoje adekvatne ćelije za pritvor koje omogućavaju posebne vjerske rituale, bez obzira na vjeru. Neka pritvorena lica muslimanske vjeroispovijesti su se žalila da im nije davana hrana u skladu sa njihovom vjerom. U oktobru su vlasti obezbijedile dodatni prostor u zatvorima za vjerske obrede.

Nereagovanje vlasti

Vlada se opet nije pozabavila usklađivanjem Zakona o pravnom statusu vjerskih zejednica iz 1977.godine bivše Jugoslavije sa Ustavom iz 2007. godine. Ovo neusklađivanje zakona je doprinijelo problemima vezano za pravni status, finansiranje, osnivanje vjerskih objekata i imovinskih prava vjerskih zajednica.

Vlada nije usvojila ni zakonodavstvo kojim se obezbjeđuje povraćaj vjerske imovine koju je oduzela bivša komunistička jugoslovenska vlada. Tokom godine, nijedna veća vjerska zajednica nije stekla ponovno vlasništvo nad imovinom za koju je podnijela zahtjev za povraćaj, niti je vlada ponudila nadoknadu za tu imovinu.

Vlasti su i dalje zadržale crkvu SPC koju je vojska bivše Zajednice Srbije i Crne Gore postavila na vrh Rumije, 2005. godine, prije sticanja nezavisnosti Crne Gore; crnogorski sud je kasnije proglasio tu radnju nezakonitom. SPC je nastavila da izražava svoju spremnost da legalizuje postojanje crkve.

Dio III. Stanje društvenog poštovanja vjerskih sloboda

Bilo je izvještaja o društvenim zloupotrebama i diskriminaciji po osnovu vjerske pripadnosti, ubjeđenja ili prakse. S obzirom da su vjera i nacionalna pripadnost često neodvojivo povezani, bilo je teško kategorizovati neke incidente posebno kao  vjerska ili nacionalna netolreancija.

Svakodnevni odnosi između vodećih vjerskih zajednica (pravoslavne, islamske i katoličke) su, međutim, bili generalno prijateljski.

Dana 22. marta, izbio je sukob između albanskih katolika i albanskih muslimana, stanovnika podgoričkog predgrađa Dinoša, zbog sahrane katolika koji je želio da bude sahranjen u dijelu sela koje muslimansko stanovništvo smatra svojim. Da bi spriječili pogrebnu povorku, muslimani koji su protestovali su uništili put koji vodi do crkve i groblja. U ovo predgrađe je upućena policija, kako bi omogućila pogrebnoj povorci da stigne do katoličke kapele.

Mediji su izvijestili da je bilo sporadičnih sukoba između albanskih katolika i albanskih muslimana, učenika srednje škole u Tuzima, predgrađu glavnog grada. Dana 7. avgusta, lokalno stanovništvo je otkrilo uvredljive grafite protiv albanskih katolika na mostu preko rijeke Cijevne, u blizini Podgorice.

Dugotrajne tenzije, često sa političkim prizvucima, i dalje su postojale između sveštenstva, vjernika i poklonika SPC i CPC. Sporovi između SPC i CPC su se nastavili vezano za vlasništvo nad 750 pravoslavnih vjerskih objekata. Obje crkve su tvrdile da su «prava» pravoslavna crkva u zemlji. CPC i neke medijske kuće su javno pokretali pitanje izvora finansiranja SPC. CPC je i dalje tvrdila da SPC nezakonito dobija novac od SPC iz Beograda, kao i kroz nezakonite transakcije vezano za turizam u vjerskim objektima SPC u Crnoj Gori.

CPC i SPC su proslavile Badnje veče, Božić i Vaskrs na odvojenim lokacijama, često uz policijsku zaštitu oko crkava. Dana 19. avgusta, četvrtu godinu za redom, policija je navodeći  bezbjednosne prijetnje  zabranila pripadnicima i CPC i SPC da održe službu u Crkvi Svetog Preobraženja na Ivanovim Koritima, u blizini prijestonice Cetinje.

SPC je Osnovnom sudu u Podgorici podnijela tužbu protiv Mitropolita CPC Mihaila i pristalice CPC, Dragana Pavlovića i Jovana Tomovića, navodeći da su bili uključeni u obijanje Srkve Sv. Arhanđela Mihaila u Rogamima. Na kraju godine, ovaj predmet je još uvijek bio u toku.

Zavisno od njihove uređivačke politike i političkih stavova, medijske kuće su ponekad objavljivale vrlo negativne sadržaje o SPC i CPC.

Vjerske zajednice, uglavnom SPC i Islamska zajednica, su i dalje bile suočene sa oštećenjenjima crkvi i džamija, groblja i drugih vjerskih objekata. Dana 18. februara, štampani mediji su izvijestili da su lopovi upali u Crkvu Sv. Petke blizu Sutomora. Dana 2. oktobra, policija je uhapsila jedno lice zbog ovog djela.

Dana 15. marta, vandali su oštetili Crkvu Časnog Krsta u Kosiću, blizu Danilovgrada. Policija je uhapsila dva lica.

Vlasti su 18. oktobra uhapsile dva maloljetnika za krađu crkvenog zvona iz Crkve Sv. Arhanđela Mihaila u Podgorici, koju koristi SPC.

Nepoznati počinioci su oskrnavili Katoličku crkvu 7. maja u Rogamima.

Dana 4. novembra, otvorena je prva sinagoga u Podgorici. Dana 8. novembra, Konferencija jevrejskih zajednica Balkana održana je u Budvi. Kancelarija Jevrejskog nacionalnog fonda za Balkan otvorena je u Podgorici takođe u novembru.

Dio IV. Politika Vlade SAD

Ambasador SAD i drugi zvaničnici Ambasade redovno su se sastajali sa državnim zvaničnicima, vjerskim liderima i liderima civilnog društva, kako bi razgovarali o vjerskim slobodama i odnosima između vjerskih grupa.

Predstavnici Ambasade su bili domaćini i prisustvovali skupovima kojima se promoviše vjerska tolerancija i društveno poštovanje vjerskih sloboda, posebno vezano za Islamsku zajednicu. Ambasada je bila domaćin godišnjeg iftara u podgoričkom predgrađu Tuzi, kao mjestu gdje je došlo do sukoba između albanskih muslimana i albanskih katolika. Predstavnici Ambasade su sarađivali i sa predstavnicima NVO koji zagovaraju vjersku toleranciju, pozivali vjerske vođe na skupove koje Ambasada organizuje i pratili slučajeve prijavljenog kršenja vjerskih sloboda. Predstavnici Ambasade su nastavili i razgovore sa predstavnicima Ministarstva za ljudska i manjinska prava vezano za novi zakon koji bi definisao i pojasnio sve aspekte pravnog statusa vjerskih zajednica i institucija.