Izvršni sažetak

Ustav garantuje slobodu vjeroispovijesti, kao i pravo na promjenu vjere. Državna religija ne postoji. Vjerske grupe, naročito Srpska pravoslavna crkva (SPC), su navele da je zakon koji uređuje njihov pravni status neodgovarajući i da je odluka Vlade da ne uključi predstavnike vjerskih grupa u izradu nacrta zakona, kojim se uređuje status vjerskih zajednica, bila diskriminatorna. Vlada je odbila zahtjeve za izdavanje dozvola za privremeni boravak sveštenicima SPC uz obrazloženje da SPC nije pravilno registrovana. Vlada i SPC su nastavile sa polemikama oko pitanja u pogledu imovine. Tokom godine nije bilo restitucije imovine najvećim vjerskim grupama.

Vjerska pitanja kao što su pokušaji da se izgrade novi vjerski objekti, ali i događaji koji nijesu bili povezani sa vjerom, kao što su fudbalske utakmice, izazvala su vjerske proteste, a ponekad i nasilje. Nastavljeni su sporovi između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) oko vlasništva nad vjerskim hramovima. Prema muslimanskoj zajednici bili su usmjereni negativni govori i članci SPC u medijima. U muslimanskoj zajednici je došlo do sporenja između pristalica imama iz Srbije i imama iz Crne Gore. Incidenti sa skrnavljenjem i krađom usmjerenom na vjersku imovinu su i dalje prisutni.

Ambasadorka SAD i drugi službenici ambasade sastali su se sa zvaničnicima Vlade kako bi razgovarali o razvoju situacije u pogledu nacrta zakona o pravnom statusu vjerskih zajednica. Ambasada se sastala sa vjerskim vođama i predstavnicima civilnog društva kako bi razmotrili odnose između vjerskih grupa i bila domaćin skupovima čiji je cilj podsticanje dijaloga i vjerske tolerancije.

Dio I. Vjerska demografija

Vlada SAD procjenjuje da Crna Gora ima 650.000 stanovnika (procjena iz jula 2014. godine). Prema popisu iz 2011. godine, oko 72 odsto stanovništva izjašnjava se kao pravoslavci, pripadnici SPC ili CPC. Lokalni mediji procjenjuju da oko 70 odsto pravoslavnog stanovništva pripada SPC, dok preostalih 30 odsto pripada CPC. Takođe, na osnovu popisa 16 odsto stanovništva se izjašnjava kao „Bošnjaci“ (zvanična kategorija koju uglavnom čine Suniti), 3,4 odsto kao rimokatolici, a 3 odsto kao muslimani. Prema tom istom popisu, oko 1,3 odsto stanovništva se izjašnjava kao ateisti. Jevrejsku zajednicu čini oko 350 pripadnika.

Postoji snažna veza između etničkog porijekla i vjere: Crnogorci i Srbi se uglavnom vezuju za CPC i SPC, etnički Albanci za Islam i Katoličanstvo, a etnički Hrvati za Rimo-katoličku crkvu. Mnogi Bošnjaci i drugi muslimani žive duž istočne i sjeverne granice sa Albanijom, Kosovom i Srbijom.

Dio II. Stanje poštovanje vjerskih sloboda od strane Vlade

Zakonski okvir

Ustav garantuje slobodu vjerosipovijesti, kao i pravo na promjenu vjere. Državna religija ne postoji, a Ustav garantuje slobodu svih vjerskih zajednica u obavljanju vjerskih aktivnosti i poslova.  U Ustavu se navodi da građani nijesu obavezni da se izjasne o svojim ubjeđenjima i da se svakome garantuje sloboda da ispoljava vjeru javno ili privatno, sam ili u zajednici sa drugima, molitvom, propovjedima, običajima ili obredima. U Ustavu se takođe navodi da sloboda izražavanja vjerskih ubjeđenja može biti ograničena samo ukoliko je to potrebno radi zaštite života i zdravlja ljudi, javnog reda i mira ili drugih prava garantovanih Ustavom. Zabranjena je zloupotreba vjerskih zajednica ili njihovih vjerskih obreda u političke svrhe.

Zakon definiše osnovni okvir za priznavanje vjerskih grupa i njihovog odnosa sa državom. Vjerske grupe moraju se prijaviti lokalnoj policiji u roku od 15 dana od dana osnivanja, kako bi dobile status pravnog lica, iako ne postoji kazna ako se tako ne postupi. Policija zatim mora da dostavi taj zahtjev Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje vodi registar vjerskih organizacija u zemlji. Da bi bila registrovana, vjerska grupa mora da dostavi svoja organizaciona dokumenta, imena svojih predstavnika, naziv vjerske organizacije, adresu sjedišta grupe i mjesta na kojima će se vršiti vjerska služba. Vjerske organizacije moraju imati najmanje dva člana da bi bile registrovane.

Registracijom grupe stiču pravo da posjeduju imovinu, da imaju račun u banci na svoje ime i da budu izuzete od plaćanja poreza na prodaju robe i usluga u vrijednosti do 18.000 eura ($21.900) koja je direktno povezana sa njihovim  vjerskim poslovima. Zakon ograničava da se vjerske službe i obredi mogu obavljati u crkvama, hramovima i drugim prostorijama određenim za tu namjenu za koje saglasnost daju lokalne vlasti. Neregistrovane vjerske grupe ne mogu  zakonito obavljati vjersku praksu ili se baviti aktivnostima koje nijesu vjerske, ali zakon ne propisuje konkretne sankcije za takvo postupanje.

U zemlji postoji 19 aktivnih vjerskih grupa, uključujući SPC, CPC, Islamsku zajednicu Crne Gore (IZCG) i Rimokatoličku crkvu. Ostale priznate vjerske zajednice su: Crkva Hristovog jevanđelja, Katolička misija Tuzi, Hrišćanska adventistička crkva, Evanđeoska crkva, Red vojske gostoljubivih Svetoga Lazara od Jerusalima za Crnu Goru, Franjevačka misija za Malesiju, Biblijska hrišćanska zejednica, Baha’i zajednica Crne Gore, budisti,  protestanti, Crkva Isusa Hrista svetaca posljednjeg dana (mormoni), Jehovini svjedoci i Jevrejska zajednica.

Direkcija za vjerske zajednice u okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava (MLJMP) u skladu sa zakonom reguliše odnose između državnih organa i vjerskih grupa i nadležna je za zaštitu slobode vršenja vjerske službe i unapređenje međuvjerske saradnje i razumijevanja.

Ugovori koje je Vlada potpisala sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom, te sa Svetom stolicom formalizuju pravni status ovih vjerskih grupa u zemlji i uređuju njihov odnos sa državom na nacionalnom i međunarodnom nivou. Ovi ugovori ne služe kao zamjena zahtjevu za registraciju. Sa SPC i CPC ne postoje slični ugovori.

Krivični zakonik propisuje novčanu kaznu ili kaznu do dvije godine zatvora za sprečavanje ili ograničavanje slobode ubjeđenja nekog lica ili članstva u vjerskoj zajednici, ili za sprečavanje ili ometanje vršenja vjerske službe. Zakonik takođe propisuje novčanu kaznu ili najviše do godinu dana zatvora za prisiljavanje drugog lica da se izjasni o svojim vjerskim ubjeđenjima. Državni službenik osuđen za ova krivična djela može dobiti kaznu zatvora do tri godine.

Zakon zabranjuje diskriminaciju, uključujući i diskriminaciju po vjerskoj osnovi. Krivičnim djelom se smatra i podsticanje i širenje vjerske mržnje, uključujući i ismijavanje vjerskih simbola ili skrnavljenje spomenika, nadgrobnih ploča ili grobnica. Za takve radnje zaprijećena je kazna zatvora od šest mjeseci do deset godina, ukoliko je ona rezultat zloupotrebe položaja ili ovlašćenja, ukoliko navodi na nasilje, ili ukoliko se posljedice smatraju pogubnim za suživot ljudi, nacionalnih manjina ili etničkih grupa.

Po zakonu, vjeronauka se kao predmet ne podučava u državnim osnovnim ili srednjim školama.

Zakon kaže da zatvorenici imaju pravo da vrše vjerske obrede i kontaktiraju sa sveštenstvom. Zatvorenici mogu tražiti poseban režim ishrane koji je u skladu sa njihovim vjerskim običajima.

Postupanje Vlade

Najveće vjerske grupe su navele da je zakon koji uređuje njihov pravni status zastario i neodgovarajući, pripisujući problem činjenici da je nacrt zakona pravljen za uslove  koji su postojali u vrijeme jugoslovenske Vlade. Tokom godine, Vlada je nastavila sa pisanjem novog Zakona o pravnom statusu vjerskih zajednica, ali su se neke vjerske zajednice žalile da nijesu uključene u proces izrade tog zakona. Takođe, bilo je spornih pitanja u pogledu registracije, a Vlada je odbila zahtjeve za izdavanje dozvola za privremeni boravak sveštenicima SPC, uz obrazloženje da SPC nije pravilno registrovana. Vlada i SPC su nastavile sa polemikama oko pitanja u pogledu imovine. Tokom godine nije bilo restitucije imovine najvećim vjerskim grupama.

MLJMP je dostavilo imena članova radne grupe za izradu novog zakona o pravnom statusu vjerskih grupa koje imenuje Vlada, ali nijedno od tih lica nije bilo predstavnik vjerskih zajednica. SPC je Vladine službenike odgovorne za izradu novog zakona nazvala „nekompetentnim.“ Pravni savjet SPC (Budimsko-nikšišće eparhije), na čijem čelu je Vladika Joanikije, izjavio je da je odluka MLJMP da ne uključi predstavnike vjerskih grupa u izradu nacrta zakona predstavljala primjer diskriminacije.

Vlada je u julu u provladinom dnevnom listu Pobjeda objavila saopštenje o potrebi usvajanja novog zakona o statusu vjerskih zajednica u kojem navodi da „sveštena lica učestvuju u političkim manifestacijama, a mnogi objekti u vlasništvu vjerskih zajednica koriste se u predizbornim kampanjama.” Vlada je dalje navela da su vjerske zajednice artikulisale svoje ideje preko povezanih nevladinih organizacija (NVO) „prepoznatljivog političkog karaktera“. SPC, IZM i Rimokatolička crkva su izjavile da su tvrdnje Vlade neosnovane.

Tokom godine, MLJMP je osnovalo odvojene zajedničke komisije za sprovođenje ugovora o pravnom statusu za Islamsku, Jevrejsku i Katoličku zajednicu. SPC je pohvalila osnivanje ovih komisija, ali je kritiovala ministarstvo što nije učinilo napore da potpiše ugovor o pravnom statusu sa SPC.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je u martu odbilo zahtjeve za izdavanje dozvola za privremeni boravak za devet sveštenika SPC iz manastira blizu Pljevalja zbog toga, kako su naveli, što SPC nije pravilno registrovana kao zvanična vjerska grupa. SPC je izjavila da se radi o „politički motivisanom napadu“ na crkvu i da SPC ne mora da se registruje jer djeluje na teritoriji kojom sada upravlja Vlada duže od postojanja države.

Dana 16. decembra, Ministarstvo unutrašnjih poslova je po sedmi put odbilo zahtjev za prebivalište Veliboru Džomiću, parohu podgoričke parohije SPC, koji je u zemlji živio već 19 godina. Krajem maja, Upravni sud je ukinuo prethodnu odluku ministarstva o odbijanju zahtjeva. Ministar unutrašnjih poslova je izjavio da, uprkos odluci Upravnog suda, ministarstvo ne može da izda boravišnu dozvolu Džomiću jer je Agencija za nacionalnu bezbijednost zaključila da njegovo prisustvo „ugrožava nacionalnu bezbijednost i javni red i mir“. Džomić je na kraju godine i dalje bio u zemlji bez validnih dokumenata.

SPC je saopštila da odbijanje izdavanja dozvola za boravak i prijetnje protjerivajem određenog broja njenih sveštenika, koji su iz inostranstva, predstavlja vjersku i političku diskriminaciju. Ministarstvo unutrašnjih poslova je navelo da su radnje koje je ono preduzelo zakonite, zato što SPC nije pravilno registrovana za sticanje pravnog statusa. SPC je navela da ne mora da se registruje iz razloga što je od ranije već registrovana u skladu sa jugoslovenskim zakonom i što postoji na teritoriji zemlje prije pojave sadašnje države.

Dana 19. avgusta, po peti put zaredom policija je, navodeći bezbjednosne razloge,  pripadnicima CPC i SPC zabranila proslavu Hristovog preobraženja u Crkvi Hristovog preobraženja na Ivanovim koritima blizu prijestonice Cetinje.

Vlasti nijesu preduzele radnje da uklone metalnu crkvu SPC, koju je vojska bivše Zajednice Srbije i Crne Gore postavila na vrh Rumije 2005. godine, prije obnove crnogorske nezavisnosti. Građevinska inspekcija je prethodno podizanje te crkve proglasila nezakonitim. SPC je nastavila da izražava svoju spremnost da legalizuje postojanje crkve na Rumiji. CPC je 2013. godine pokrenula sudski postupak protiv Vlade zbog neizvršenja odluke Ministarstva turizma i održivog razvoja iz 2005. godine da se crkva ukloni. Sudski postupak je na kraju godine još bio u toku.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara je saopštila da je SPC prekršila zakone koji se odnose na kulturna dobra kada je izmijenila, preoblikovala ili rekonstruisala izvorne fasade i unutrašnjost u više hramova, uključujući manastir Ostrog koji se nalazi 40 kilometara sjeverozapadno od Podgorice. Uprava je navela da je za sve takve projekte potrebna važeća dozvola. SPC je saopštenje Uprave nazvalo „lošom procjenom,“ navodeći da bi bez rekonstrukcije ti objekti propali.

Nijedna vjerska grupa tokom godine nije ponovo postala vlasnik imovine za čiji povrećaj je podnijela zahtjev, niti je Vlada ponudila nadoknadu za neku imovinu. Vlada je nastavila sa svojom politikom odsustva težnje da usvoji zakonski propis koji bi omogućio restituciju vjerske imovine oduzete od strane bivše, komunističke jugoslovenske vlasti.

MLJMP je obezbijedilo novčana sredstva vjerskim grupama za konkretne projekte obnavljanja objekata, kao i za obezbjeđivanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja za sveštenstvo. Sve registrovane vjerske zajednice imale su pravo da podnesu zahtjev za dodjelu tih sredstava. Kriterijumi MLJMP za donošenje odluke koji prijedlozi treba da budu finansirani su bili da se predloženi projekti odnose na vjerska svetilišta, obrazovanje ili kulturu. Vjerske zajednice dobijale su i pomoć u naturi od drugih ministarstava i lokalnih vlasti. Prema navodima medija, pojedine vjerske grupe iskazale su nezadovoljstvo iznosom i vrstom pomoći koju su dobile od vlasti i navele da nijesu bile informisane o selekcionim kriterijuma za dobijanje novčane pomoći. Tokom godine, CPC je dobila 55.564 eura ($67.596), IZCG 53,373 eura ($64.931), SPC 51.262 eura ($62.363), Jevrejska zajednica 17.500 eura ($21.290) i Katolička crkva 22.300 eura ($27,129).

Nakon otpočinjanja aktivnosti Vlade na izradi zakona o „stranim borcima“, predstavnici Islamske zajednice su naveli da bi Vlada „neopravdano kaznila“ pripadnike Islamske zajednice ako bi izmjene i dopune Krivičnog zakonika propisale krivične kazne samo za one pojedince koji se bore za Islamsku državu Iraka i Levanta (IDIL).

Prema tvrdnjama NVO, vlasti su poštovale prava zatvorenika da vrše vjerske obrede, kontaktiraju sa sveštenstvom i da dobiju pristup posebnom režimu ishrane koji je u skladu sa njihovim vjerskim običajima.

U podgoričkom Osnovnom sudu je nastavljeno suđenje mitropolitu CPC Mihailu i pristalicama CPC, Draganu Pavloviću i Jovanu Tomoviću, zbog vandalizma. SPC je tužila mitropolita CPC Mihaila i njegove pristalice zbog njihove navodne umiješanosti u oskrvnavljanja Crkve svetog Arhangela Mihaila u Rogamima u avgustu 2011. godine.

Dana 29. septembra, policija je privela četiri maloljetna lica zbog gađanja kamenjem crkve SPC u Rožajama koje su nastanjene muslimanima, ali su predstavnici crkve izjavili da ne žele da podnesu tužbu. Maloljetnici su se izvinili lokalnom svešteniku i obećali da će platiti za pričinjenu štetu.

Dio III. Stanje društvenog poštovanja vjerskih sloboda

Došlo je do različitih incidenata, kako vjerskih po prirodi tako i onih koji to nijesu, koji su pokrenuli vjerske proteste, a ponekad i nasilje. Nastavljeno je sporenje između SPC i CPC oko vlasništva nad svetilištima. Islamska zajednica je navela da su je vrijeđali govori i  članci SPC u medijima. U Islamskoj zajednici je došlo do sporenja između pristalica imama iz Srbije i imama iz Crne Gore. S obzirom da su vjera i nacionalna pripadnost često tijesno povezani, brojne incidente je teško kategorizovati posebno kao čisto vjerske ili nacionalne.

Dana 15. oktobra izbila je masovna tuča, u kojoj je povrijeđeno nekoliko tinejdžera,  između učenika katolika i etničkih Albanaca muslimana u naselju Tuzi blizu Podgorice, i to nakon fudbalske utakmice između reprezentacija Srbije i Albanije u Beogradu 14. oktobra. Utakmica je morala da bude prekinuta zbog nasilja između timova i među gledaocima.

U incidentu u julu o kojem su izvještavali mediji, Milorad Spanjević iz Nedakusa kod Bijelog Polja se posvađao sa vjernicima iz lokalne džamije i ometao poziv na molitvu. Spanjević se navodno žalio na buku koju stvara poziv na molitvu i pritiskao sirenu na automobilu.  Islamska zajednica Bijelog Polja je izjavila da je Spanjević u tom trenutku bio u pripitom stanju.

Sporovi između SPC i CPC su se nastavili vezano za vlasništvo nad 750 pravoslavnih vjerskih objekata. Obje crkve su tvrdile da su „prava“ pravoslavna crkva u zemlji. CPC i SPC su proslavile Badnje veče, Božić i Vaskrs na odvojenim lokacijama, često uz policijsku zaštitu oko crkava. Dana 6. januara, sveštenstvo i vjernici SPC i CPC su organizovali pararelna tradicionalna paljenja badnjaka na pravoslavno Badnje veče: SPC u Podgorici i CPC na Cetinju. Prema navodima medija, paljenja badnjaka su protekla mirno i bez incidenata. Dana 7. januara, vjernici SPC i CPC su širom Crne Gore proslavili pravoslavni Božić.

Dana 12. maja, etnički Albanci iz MartinajA blizu Gusinja su protestovali zbog izgradnje crkve SPC u njihovj zajednici. Izgradnju crkve SPC u mjestu koje je naseljeno samo muslimanima opisali su kao „provokacija.“

Dana 5. avgusta, tokom proslave Ilindana, Mitropolit SPC Amfilohije je navodno kritikovao obnovu islamskog uticaja na Balkanu, navodeći da je „istraga“ poturica krajem 17. vijeka bila „značajan istorijski događaj“. Islamska zajednica je saopštila da je uvrijeđena njegovom izjavom, ali da nije iznenađena zato što je SPC podržavala agresiju Srbije u Bosni devedesetih godina i nije osudila poznate zločine, kao što je onaj u Srebrenici ili egzodus muslimana iz tog područja koji je uslijedio nakon nasilja.

U septembru su medijske kuće izvijestile o sukobu između čelnika IZCG, reisa Rifata Fejzića, i čelnika Islamske zajednice Srbije, muftije Muamera Zukorlića, oko pitanja ko predstavlja Islamsku zajednicu i ko je nadležan za islamski vjerski  život u zemlji. Reis Fejzić je rekao da muftija Zukorlić pokušava da podijeli muslimane u zemlji. Muftija Zukorlić je odgovorio da su slabo vođenje od strane reisa Fejzića i negove bliske veze sa vladajućim partijama uzrok porasta radikalnih tendencija među muslimanima u zemlji. Mjesec dana ranije, muftija Zukorlić je u Rožajama otvorio vrtić, što je IZCG opisala kao miješanje u njene nadležnosti. U reagovanju na ova sporenja, predsjednik Filip Vujanović je saopštio da nadležnost muftije Zukorlića ima „granice“ i da ne može da djeluje u zemlji umjesto zvanične IZCG. IZCG je navela da predstavlja sve muslimane u zemlji.

Krajem septembra nekoliko stotina žitelja dominantno muslimanskog grada Rožaje, blizu granice sa Kosovom i Srbijom, potpisalo je peticiju u znak protesta zbog odluke IZCG da isključi Abdurahmana Kujevića, pristalicu Zukorlića. Dana 26. septembra, Enes Falja, Arben Jakupi i Kemal Murić su prekinuli vjersku službu u džamiji Sultan Murat II u Rožajama, navodno da bi izrazili svoje neslaganje sa isključivanjem Kujevića.

Dva poslanika Skupštine koji predstavljaju stranke etničkih Albanaca, Genci Nimanbegu (Forca) i Nik Đeljošaj (Albanska alternativa), podnijeli su krivične prijave protiv provladinog tabloida Informer za „širenje rasne i vjerske mržnje“.  U izdanju od 16. oktobra, Informer je objavio članak naslovljen „Šiptarsko smeće” (Šiptar je pežorativan naziv za Albance), u kojem je izvještavao o slavlju koje su etnički Albanci organizovali u nekoliko crnogorskih gradova nakon prekinute fudbalske utakmice između Srbije i Albanije 14. oktobra u Beogradu, u Srbiji. Dana 2. decembra, osnovni tužilac u Podgorici je podnio optužni prijedlog protiv glavnog urednika Informera Novaka Uskokovića za povredu ugleda albanske manjine.

Medijske kuće su povremeno objavljivale negativne sadržaje o SPC i CPC. Prosrpski dnevni list Dan nazvao je CPC „lažnom crkvom” a njenog poglavara „raspopom,” dok je politički nedjeljnik Monitor često prikazivao SPC i njenog mitropolita Amfilohija u negativnom svjetlu.

Sve vjerske grupe, a posebno SPC, i dalje su bile izložene vandalizmu nad svojim crkvenim objektima i grobljima. Dana 12. februara, policija je uhapsila građanina Cetinja zbog krađe srebrnog krsta i drugih predmeta iz Crkve Sv. Jovana Krstitelja koji pripada SPC. Dana 18. februara, nepoznati počinioci oštetili su Crkvu Sv. Petke koja pripada SPC u Rasovu blizu Bijelog Polja i ukrali 300 eura ($365). Tokom februara, nepoznati počinioci oskrnavili su 50 grobova na pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim grobljima u Baru. Dana 6. marta, nepoznati počinioci ukrali su crkveno zvono od 285 kg sa Crkve Sv. Nikole u Vražegrmcima kod Danilovgrada. Dana 14. decembra, policija je uhapsila Nebojša Gazivodu zbog krađe 1.500 eura ($1.825) iz manastira Ostrog.

Dio IV. U.S. Government Policy

Ambasadorka SAD i drugi zvaničnici Ambasade tokom cijele godine su se sastajali sa državnim zvaničnicima i predstavnicima vjerskih grupa kako bi razgovarali o vjerskim slobodama. Predstavnici ambasade prisustvovali su skupovima koje su organizovale vjerske grupe, govorili protiv incidenata koji su obuhvatali međuvjerske sukobe, i pratili i slijedili slučajeve kršenja vjerskih sloboda. Ambasada je, naročito, sa MLJMP razgovarala o razvoju situacije u pogledu izrade novog zakona o pravnom statusu vjerskih zajednica.

Ambasada se sastajala sa vjerskim vođama i liderima civilnog društva kako bi sa njima razgovarala o odnosima između vjerskih grupa i bila domaćin skupovima kojima se podstiče vjerska tolerancija i poštovanje društva za vjerske slobode, posebno vezano za Islamsku zajednicu. Dana 17. jula, ambasadorka je bila domaćin iftara u Islamskom centru u Baru za predstavnike vjerskih, političkih, kulturnih i poslovnih zajednica i civilnog društva u cilju unapređenja dijaloga i međusobnog razumijevanja. Iftar je promovisao međuvjerski dijalog i omogućio Ambasadi da se poveže sa muslimanskom zajednicom u međuvjerskom okruženju. Ambasadorka je direktno od vjerskih vođa čula o vjerskim napadima i porastu ekstremizma i prenijela poruku međuvjerske tol