Objavljen juna 2010.
Crna Gora je zemlja tranzita, porijekla i destinacije za muškarce, žene i djevojke koji su predmet trgovine ljudima, posebno izloženi uslovima prinudne prostitucije i prinudnog rada. Žrtve trafikinga su uglavnom ženske osobe iz Ukrajine, Moldavije, Srbije, Albanije i sa Kosova, koje migriraju ili su prokrijumčarene kroz zemlju na putu ka drugim destinacijama i podvrgnute prinudnoj prostituciji u Crnoj Gori. Romska djeca su prisiljena na organizovano prosjačenje na ulicama. Prema mišljenju nevladinih organizacija i međunarodnih eksperata, u građevinskoj industriji, koja je u razvoju u Crnoj Gori, uglavnom su muškarci i dječaci, strani državljani, podvrgnuti prinudnom radu. Žene i djevojke iz Crne Gore su izložene prinudnoj prostituciji u zemlji i u drugim zemljama Balkana; pojedini izvještaji navode da je barem jedna djevojka iz Crne Gore bila podvrgnuta uslovima prinudne prostitucije u Srbiji tokom perioda koji je obrađen u ovom izvještaju. Pojedini izvještaji tokom 2009. godine navode i da su neke žene i djevojke sa Kosova i iz drugih zemalja ovog regiona podvrgnute prinudnoj prostituciji u Crnoj Gori. Kriminalne mreže koje funkcionišu u turističkoj industriji Crne Gore, koja je u razvoju, navodno se bave trgovinom ljudima radi prinudne prostitucije. Prema navodima komesara za ljudska prava Savjeta Evrope, nekoliko izvora dovodi u pitanje zvanični stav crnogorske Vlade da Crna Gora nema značajniji problem u vezi sa trgovinom ljudima.
Vlada Crne Gore ne poštuje u potpunosti minimalne standarde za eliminisanje trgovine ljudima; međutim, ona ulaže značajne napore da to postigne. Crna Gora je postigla određeni značajan napredak tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja i, prvi put, javno je priznala problem trgovine ljudima u Crnoj Gori.
Tokom 2009. godine Vlada je poboljšala mehanizam upućivanja potencijalnih žrtava ka onima koji pružaju pomoć žrtvama, preduzela je početne korake u rješavanju problema saučesništva u trgovini ljudima i implementirala je programe za sprečavanje trgovine ljudima usmjerene ka ugroženoj populaciji u Crnoj Gori. Međutim, NVO-i i međunarodne organizacije i dalje prijavljuju da postoje nedovoljni kapaciteti relevantnih državnih institucija da identifikuju potencijalne žrtve trgovine ljudima. Štaviše, saučesništvo u trgovini ljudima je ugrozilo sposobnost Vlade da se suštinski pozabavi problemom trgovine ljudima. Iako je inspekcija rada izvršila brojne kontrole na gradilištima tokom godine, Vlada nije identifikovala nijednu moguću žrtvu prinudnog rada u sektoru građevine u ovoj godini.
Preporuke za Crnu Goru: da sprovodi energične istrage i preduzme agresivne mjere gonjenja krivičnih djela trgovine ljudima radi seksualnih usluga ili prinudnog rada, a počinioce tog djela da osuđuje i izriče im kazne, uključujući saučesništvo državnih zvaničnika u trgovini ljudima; da poveća napore za identifikaciju žrtava među osjetljivim grupama, kao što su žene uhapšene zbog kršenja propisa o prostituciji, migranti bez dokumenata, izbjeglice i raseljena lica (posebno Romi) i djeca prosjaci i da ih uputi u vladino sklonište ili ka NVO-ima koji se bave pitanjima trgovine ljudima; da poboljša zaštitu potencijalnih žrtava-svjedoka, kako bi se veći broj žrtava osnažio i podržao da svjedoči protiv njihovih trafikanata; da poboljša posebnu zaštitu za djecu žrtve trgovine ljudima; kao i da poboljša obuku u oblasti borbe protiv trgovine ljudima za inspektore rada, kako bi se povećao broj identifikovanih potencijalnih žrtava prinudnog rada.
Krivično gonjenje
Vlada Crne Gore je tokom 2009. godine pokazala određeno poboljšanje u primjeni zakona kao odgovor na trgovinu ljudima. U Crnoj Gori je zabranjena trgovina ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije članom 444. Krivičnog zakonika, koji propisuje kazne do 10 godina zatvora koje su dovoljno oštre i srazmjerne kaznama koje su propisane za silovanje. Tokom 2009. godine Vlada je sprovela istragu i krivično gonila 14 osoba osumnjičenih za trgovinu ljudima i osudila 11 počinilaca krivičnog djela trgovine ljudima; sudovi su oslobodili tri osobe. Kazne koje su izrečene jedanaestorici osuđenih počinilaca ovog djela išle su od godinu do pet godina zatvora. Po navodima Vlade, pet osuđenih trafikanata je služilo kaznu u vrijeme izrade ovog izvještaja. Po crnogorskim zakonima, neki osuđeni počinioci krivičnih djela, uključujući i trafikante, imaju pravo da provedu četiri vikenda na slobodi tokom godine, ukoliko zadovolje određene uslove i ukoliko su odslužili dvije trećine zatvorske kazne. Tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja, Vlada je uhapsila i pokrenula krivično gonjenje 10 punoljetnih osoba za organizovanje i prinudu svojih rođaka, mlađe romske djece, na prosjačenje. Vlada je, preko nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, uvela mehanizam kojim se značajno poboljšava sposobnost Vlade da obezbijedi informacije o svojim aktivnostima u a primjeni zakona za borbu protiv trgovine ljudima tokom 2009. godine. Prema Izvještaju Savjeta Evrope za 2009. godinu, korupcija, u koju su bili uključeni niži službenici carine i policije ugrozila je aktivnosti Vlade u borbi protiv trgovine ljudima, posebno kad je riječ o službenicima koji rade prekovremeno kao obezbjeđenje u kafićima i noćnim klubovima. Naročito značajno, u februaru 2010. godine pripadnici policije su uhapsili tri policajca koji su radili kao čuvari u noćnim klubovima u Podgorici i Ulcinju zbog sumnje da su bili umiješani u prinudnu prostituciju djevojaka. Međutim, Vlada je kasnije ove službenike optužila za zloupotrebu službenog položaja. Vlada i dalje nalaže da svi polaznici obuke za policijske službenike prođu obuku o borbi protiv trgovine ljudima na akademiji u Danilovgradu; takođe, Vlada i dalje obezbjeđuje da se po jedan službenik u svakoj policijskoj stanici u Crnoj Gori bavi slučajevima trgovine ljudima. Tokom godine, Kancelarija nacionalnog koordinatora je organizovala i finansirala obuku za borbu protiv trgovine ljudima za zaposlene u policiji, predstavnike pravosuđa i druge aktere; kroz partnerstvo sa Vladom, NVO-i koji se bave borbom protiv trgovine ljudima obezbijedili su državnim zvaničnicima posebnu obuku o identifikovanju žrtava trgovine ljudima i osjetljivim tehnikama ispitivanja.
Zaštita
Vlada Crne Gore je ostvarila značajan napredak u zaštiti žrtava trgovine ljudima u 2009. godini. Međutim, NVO-i i dalje izvještavaju da je procedura identifikovanja žrtava koju primjenjuje Vlada i dalje neadekvatna. Vlada je tokom perioda koji je predmet izvještavanja finansirala sklonište za žrtve trgovine ljudima i obezbijedila oko 109.200 dolara za te troškove i troškove NVO-a koji pružaju psihološku njegu, pravnu pomoć i stručnu obuku za žrtve trgovine ljudima. Vlada je poboljšala implementaciju formalnog mehanizma za upućivanje žrtava, što je evidentno kroz upućivanje povećanog broja potencijalnih žrtava trgovine ljudima radi seksualne eksploatacije tokom 2009 (13), u poređenju sa samo dvije potencijalne žrtve upućene tokom 2008. godine. Policija je uputila na zbrinjavanje i veći broj romske djece koja su bila izložena prinudnom prosjačenju tokom 2009. godine. Vlada je obezbijedila privremenu njegu i sklonište za većinu ove spašene djece u Centru za djecu i omladinu. Međutim, postojalo je uvjerenje da su većina osumnjičenih trafikanata rođaci žrtava; 76 od tih žrtava su vraćene u svoja prebivališta u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Nerazumijevanje trgovine ljudima među pripadnicima lokalne policije i dalje predstavlja prepreku za adekvatnu identifikaciju žrtava; jedan međunarodni ekspert je izjavio da je policija ponekad optuživala žrtve trafikinga da su mentalno poremećeni.
Tokom 2009. godine, crnogorske vlasti su izvršile kontrolu uslova rada na 13.518 gradilišta i lokacija i utvrdile 8.320 prekršaja radnih standarda, mada tokom tih kontrola nijesu identifikovane moguće žrtve prinudnog rada Vlada je podsticala žrtve da učestvuju u istražnom postupku i krivičnom gonjenju protiv počinilaca krivičnog djela trgovine ljudima, mada je u praksi mali broj žrtava sarađivao sa vlastima, osim davanja izjave policiji, zbog straha od odmazde. Nevladine organizacije su navele da su žrtve često mijenjale svoje izjave pred policijom iz straha. Vlada je navela da je osigurala da žrtve trgovine ljudima neće biti kažnjene za nezakonita djela počinjena kao direktni rezultat njihove trgovine. Vlada je navela da je ponudila potencijalnim žrtvama trgovine ljudima status privremenih rezidenata u Crnoj Gori; međutim, nijedna od potencijalnih žrtava trgovine ljudima nije odlučila da podnese zahtjev za takav status tokom 2009. godine.
Prevencija
Crnogorska vlada je pojačala napore na sprečavanju trgovine ljudima tokom godine, i prvi put priznala postojanje problema trgovine ljudima u Crnoj Gori. Tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja, Vlada je nastavila da finansira razne kampanje za podizanje svijesti u javnosti, u saradnji sa međunarodnim organizacijama, kako bi obrazovala potencijalne žrtve o trgovini ljudima. Te aktivnosti su uključivale organizovanje okruglih stolova, radionica o borbi protiv trgovine ljudima, i oglašavanja putem postera i SOS telefona; održavanje časova u školama na ovu temu; distribuiranje brošura i dodataka uz pasoš sa informacijama o borbi protiv trgovine ljudima, isticanje reklamnih panoa sa porukama o borbi protiv trgovine ljudima, kao i proizvodnju i emitovanje dokumentarnog filma o trgovini ljudima. Zatim, Vlada je ažurirala svoju internet stranicu kako bi povećala broj informacija o borbi protiv trgovine ljudima za javnost. U oktobru 2009. godine Vlada je, u partnerstvu sa NVO „Forum“, sprovela obuku o prepoznavanju trafikovane djece u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj, kao i među romskom djecom u izbjegličkom kampu na Koniku u Podgorici. U februaru 2010. godine nacionalni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima je, u saradnji sa OEBS-om, organizovao regionalnu konferenciju nacionalnih koordinatora iz regiona Balkana.
