Objavila Kancelarija za nadzor i borbu protiv trgovine ljudima
4. jun 2008.
Crna Gora (nivo 2, lista zemalja za nadzor)
———————–
Crna Gora je prvenstveno zemlja tranzita za trafikovanje žena i djevojaka u Zapadnu Evropu u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije. Tokom 2007. godine nije bilo izvještaja o trafikovanju građana Crne Gore u druge zemlje. Zabilježen je mali broj slučajeva trafikovanja žena i djevojaka u Crnu Goru. Žene i djevojke iz Srbije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Moldavije, Rumunije, Ukrajine i Rusije trafikovane su preko Crne Gore u zapadnoevropske zemlje. Zvanična statistika je registrovala da je jedna žena iz Crne Gore trafikovana unutar zemlje u svrhu seksualne eksploatacije. Djeca su prisiljavana na prosjačenje.
Vlada Crne Gore ne poštuje u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima. Vlada, međutim, ulaže značajne napore u tom pogledu. No, bez obzira na to, Crna Gora je stavljena u kategoriju 2, listu zemalja za nadzor, zbog neuspjeha da pruži dokaze o povećanim naporima u borbi protiv trgovine ljudima tokom protekle godine. Pažnja javnosti u odnosu na pitanje trgovine ljudima značajno je smanjena prethodnih godina u Crnoj Gori. Međutim, po mišljenju NVO-a i međunarodnih posmatrača, zvanična statistika ne izvještava adekvatno o stepenu rasporostranjenosti trgovine ljudima, a vlasti bi trebalo da više pažnje fokusiraju na taj problem.
Preporuke Crnoj Gori: da energično istražuje i krivično goni u granicama punog zakonskog okvira djela trgovine ljudima, da osuđuje i kažnjava počionioce, uključujući saučesništvo bilo kog javnog službenika u trgovini ljudima; da proaktivno identifikuje žrtve među posebno osjetljivim grupama, kao što su žene uhapšene zbog prekršaja prostitucije, migranti bez dokumenata i djeca sa ulice; da obezbijedi alternativna pravna rješenja premještanju žrtava u zemlje u kojima se součavaju sa odmazdom ili patnjama; da ohrabruje žrtve da pomažu u istrazi i krivičnom gonjenju počinilaca krivičnog djela trgovine ljudima; i da sprovodi obuku o specifičnosti trgovine ljudima za sudije i tužioce.
Krivično gonjenje
———————–
Iako je Vlada Crne Gore pokazala izvjesne napore iz dijela odgovornosti policije na suzbijanju trgovine ljudima u 2007. godini, neophodna je odlučnija istraga i krivično gonjenje krivičnih djela trgovine ljudima. Prema članu 444 Krivičnog zakonika, koji propisuje kazne dovoljne oštre koje odgovaraju kaznama za silovanje, u Crnoj Gori je zabranjena trgovina ljudima u cilju zloupotrebe u seksualne svrhe i prinudnog rada. Vlada je inciirala istragu dva slučaja trgovine ljudima i krivično gonila tri osobe zbog navodne trgovine ljudima. Sud je osudio tri osobe za trgovinu ljudima od kojih je svaka osuđena na po pet godina zatvora. Navođenje djece od strane odraslih na prosjačenje, koje se dešava u Crnoj Gori, moglo bi da bude smatrano nekom vrstom trgovine ljudima po članu 444, ali nije na taj način prepoznato od strane crnogorskih vlasti. Vlada je obezbjeđivala obuku za policiju na svim nivoima. Međutim, pripadnicima policije, uključujući i graničnu policiju, često je nedostajala obuka za identifikaciju žrtava. NVO-i su tvrdili da je zadržavanje obučenih policijskih službenika za borbu protiv trgovine ljudima problem iako je to problem u cijeloj policijskoj službi.
Zaštita
——–
Vlada Crne Gore je obezbijedila adekvatnu pomoć i podršku potencijalnim žrtvama trgovine ljudima. Vlada u potpunosti finansira jedno sklonište, kojim upravlja NVO, koje je obezbjeđivalo zaštitu i njegu žrtvama; međutim, vlasti su identifikovale samo jednu žrtvu trgovine ljudima tokom 2007. Crnogorska Vlada nije pokazala primjenu sistematskih napora da identifikuje žrtve trgovine ljudima među ranjivim populacijama, kao što su djeca sa ulice. Pomoć žrtvama koji su strani državljani bila je adekvatna. Vlada je koristila postojeći sistem upućivanja žrtava kako bi osigurala da potencijalne žrtve trgovine ljudima pritvorene od strane policije budu upućene u NVO sklonište za dalju pomoć. Zvaničnici su izvještavali da žrtve nijesu držane u pritvoru, krivično gonjene, novčano ili na drugi način kažnjavane zbog nezakonitih djela počinjenih kao direktan rezultat toga što su bile žrtve trgovine ljudima. NVO-i su pohvalili reagovanje mnogih policijskih službenika u slučajevima trgovine ljudima ali su napomenuli da je i dalje generalno prisutan nedostatak senzitivnog tretmana prema identifikovanim žrtvama trgovine ljudima, posebno od strane zapošljenih u pravosuđu. Tvrdili su, takođe, da Vlada može da unaprijedi napore da ohrabri žrtve da pomognu u istrazi i krivičnom gonjenju počinilaca krivičnih djela trgovine ljudima.
Prevencija
————-
Crna Gora, tokom prethodne godine, nije održala nivo aktivnosti u cilju prevencije. NVO-i uključeni u borbu protiv trgovine ljudima smatraju da službena statistika ne izvještava adekvatno o stepenu rasprostranjenosti trgovine ljudima i da vlasti treba da fokusiraju dodatnu pažnju na to pitanje. Vlada je, u saradnji sa NVO-ima, usvojila Akcioni plan borbe protiv trgovine ljudima u martu 2006. godine koji je definisao ciljeve i precizan vremenski raspored. Međutim, tempo implementacije plana nije pratio vremenski raspored. Radna grupa za borbu protiv trgovine ljudima, kojom predsjedava nacionalni koordinator, nije se nijednom sastala tokom perioda koji prati ovaj izvještaj, za razliku od mjesečnih sastanaka koji su održavani prethodnih godina. Tokom 2007. godine Vlada je inovirala adresar organizacija koje se bore protiv trgovine ljudima, objavljen 2004. godine, i distribuirala ga stranama uključenim u antitrafiking aktivnosti uključujući konzularne misije u inostranstvu. Nije bilo novih informacija o Vladinim planovima na koje je ukazano u Izvještaju o trgovini ljudima iz 2007. godine o imenovanju nekog višeg policijskog službenika da preuzme nadležnost oko koordinacije aktivnosti za borbu protiv trgovine ljudima. Vlada nije preduzela korake u cilju smanjenja potraživanja seksa u komercijalne svrhe.
