Crna Gora je zemlja porijekla, tranzita i konačnog odredišta za muškarce, žene i djecu koji su predmet trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i prinudnog rada. Žrtve trgovine ljudima su uglavnom žene i djevojke iz Istočne Evrope i drugih zemalja Balkana, uključujući Srbiju i Kosovo, koje migriraju ili su krijumčarene kroz Crnu Goru na putu ka Zapadnoj Evropi i koje su predmet trgovine u svrhu seksualne eksploatacije u Crnoj Gori. Djecu, od koje su mnoga Romi, članovi njihovih porodica prisiljavaju na ulično prosjačenje u Crnoj Gori; mnoga od te djece dolaze sa Kosova, iz Srbije ili iz Crne Gore. Bilo je izvještaja o tome da su romske djevojke iz Crne Gore, koje su često prisiljene na domaće ropstvo, prodavane u svrhu ropskog braka u romskim zajednicama u Švajcarskoj i Njemačkoj. De facto apatridna lica su bila ugrožena kad je u pitanju trgovina ljudima. Mada tokom godine nije bilo izvještaja o trgovini ljudima u svrhu radne eksploatacije, prethodnih godina je bilo izvještaja da su uglavnom muškarci i dječaci iz inostranstva bili podvrgnuti prinudnom radu u crnogorskom rastućem sektoru građevinarstva. Žene i djevojke iz Crne Gore su podložne trgovini ljudima u svrhu seksualne eksploatacije u drugim zemljama Balkana, uključujući Srbiju. NVO su izvijestile da su se romski tinejdžeri u Crnoj Gori bavili prostitucijom, od kojih su neki navodno bili slučajevi trgovine u svrhu seksualne eksploatacije.
Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za iskorjenjivanje trgovine ljudima; ona, međutim, čini značajne napore da to postigne. Napore Vlade na rješavanju pitanja trgovine ljudima podrivao je zvanični stav njenih zvaničnika da trgovina ljudima u Crnoj Gori ne postoji kao raširena pojava, već da je riječ o izolovanim slučajevima. Istovremeno, Vlada je prepoznala trgovinu ljudima kao važno pitanje svog djelovanja i njene aktivnosti na prevenciji trgovine ljudima bile su snažne i raznovrsne. Vlada je proaktivno identifikovala samo jednu žrtvu trgovine ljudima tokom godine. Taj broj je mali, i pored toga što je Vlada sprovela opsežne operacije na suzbijanju dječjeg prosjačenja i primila slučajeve koje su proslijedile NVO. Vlada tokom ove godine nije pokrenula krivično gonjenje nijednog počinioca trgovine ljudima. NVO su izvijestile da vlada nije preduzimala zaštitne radnje u situacijama kada su potencijalne žrtve dovođene u centre za socijalni rad. Ipak, vlada je obezbijedila staranje za veći broj žrtava trgovine ljudima nego u prethodnoj godini. Sud je donio osuđujuće presude u slučaju trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije koji je bio na oku javnosti, kojima se između ostalih osuđuju tri policijska službenika za saučesništvo u navodnoj trgovinu ljudima. Vlada je preduzela neke aktivnosti na rješavanju prinudnog prosjačenja, uključujući sprovođenje istraživanja o djeci koja se bave prosjačenjem kako bi se utvrdili njihovi demografski podaci i ugroženost.
Preporuke za Crnu Goru: Unaprijediti napore na proaktivnom identifikovanju više potencijalnih žrtava u ugroženim grupama, kao što su romska djeca koja se bave prostitucijom, žene uhapšene zbog prostitucije, migranti bez dokumenata, izbjeglice i raseljena lica – posebno Romi – i djeca prosjaci, i uputiti ih u vladino sklonište ili NVO-ima koje su pružaoci usluga; poboljšati kontakt sa romskim zajednicama kako bi se osigurala prevencija trgovine ljudima i efikasno identifikovanje žrtava; osigurati da sve državne institucije nadležne za staranje o žrtvama trgovine ljudima sprovode svoje obaveze definisane u Memorandumu o razumijevanju; unaprijediti obuku i angažman centara za socijalni rad u procjeni žrtava trgovine ljudima i staranju o njima; energično istraživati i snažno procesuirati krivična djela trgovine ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije, unaprijediti razumijevanje krivičnih djela trgovine ljudima u sudstvu, osuđivati i izricati kazne počiniocima krivičnih djela trgovine ljudima, uključujući javne zvaničnike umiješane u trgovinu ljudima; dalje se starati da se poštuju prava žrtava trgovine ljudima dok su na staranju u skloništima, uključujući pravo na slobodno kretanje; usvojiti javni stav prema trgovini ljudima kojim se konstatuje postojanje trgovine ljudima u zemlji; poboljšati zaštitu žrtava koje su potencijalni svjedoci, kako bi se više žrtava osnažilo da svjedoči protiv lica koja su njima trgovala; poboljšati specifičnu zaštitu djece koja su žrtve trgovine ljudima da bi se osiguralo da staranje o njima usmjeravaju u najboljiem interesu potencijalnih žrtava trgovine ljudima.
Krivično gonjenje
Nema izvještaja da je vlada Crne Gore u datom periodu ostvarila napredak u procesuiranju novih slučajeva krivičnih djela trgovine ljudima, mada su donijete osuđujuće presuda u slučajevima iz prethodnih godina. U Crnoj Gori jje zabranjena trgovinina ljudima radi seksualne ili radne eksploatacije Članom 444 Krivičnog zakonika, koji propisuje kazne do 10 godina zatvora, odnosno 12 godina zatvora za krivična djela u kojima postoje otežavajuće okolnosti; te kazne su dovoljno stroge i srazmjerne kaznama propisanim za druga teška krivična djela, kao što je silovanje. Tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja, Vlada je isitivala samo tri slučaja trgovine ljudima. Nijesu pokretana nova krivična gonjenja počinilaca trgovine ljudima, za razliku od 22 navodna počinioca koji su krivično gonjeni u 2010. godini. Međutim, Vlada je tokom godine osudila 14 počinilaca trgovine ljudima iz ranijih slučajeva. U jednom od tih slučajeva osam optuženih je osuđeno za seksualnu eksploataciju i organizovani kriminal. Tokom 2010. godini osuđeno je 12 počinilaca na zatvorske kazne od 12 mjeseci do šest godina. Mada je prvostepeni sud prvobitno oslobodio optužene po optužnici za trgovinu ljudima i osudio ih po tačkama koje se odnose na prinudnu organizovanu prostituciju i kriminalno udruživanje, Apelacioni sud je obnovio optužnice za trgovinu ljudima i vratio slučaj prvostepenom sudu. Među osuđenima su bila tri policijska službenika koji su prevozili mlade žene, uključujući žrtve trgovine ljudima, u cilju prostitucije i radili kao obezbjeđenje za striptiz klubove. Osuđeni su zbog neprijavljivanja prostitucije iako su znali za nju. I pored preduzimanja istrage o organizovanom dječjem prosjačenju, vlasti nijesu procesuirale nijedan slučaj trgovine ljudima u cilju prinudnog prosjačenja. Ipak, vlasti su optužile 11 odraslih osoba za organizovanje dječjeg prosjačenja. Vlada ove godine nije obezbijedila specijalizovanu obuku o borbi protiv trgovine ljudima za tužioce, policijske službenike, sudije ili druge istražitelje, mada je obuka o borbi protiv trgovine ljudima ostala obavezni predmet za sve nove polaznike Policijske akademije. Crnogorske vlasti su sarađivale sa organima za sprovođenje zakona iz Srbije u istragama za krivična djela trgovine ljudima.
Zaštita
Vlada je tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja pokazala različite napore na zaštiti žrtava trgovine ljudima stoga treba da poboljša sprovođenje postupaka za identifikaciju žrtava. Tokom godine Vlada je proaktivno identifikovala jednu žrtvu trgovine ljudima u Crnoj Gori, a vlada jedne strane države je identifikovala i izvršila repatrijaciju dvije žrtve u Crnu Goru. Vlada Crne Gore se starala o većem broju žrtava trgovine ljudima nego u prethodnom izvještajnom periodu. Kancelarija nacionalnog koordinatora je u potpunosti finansirala NVO sklonište, obezbijedivši 52224USD za niz usluga, uključujući smještaj, medicinsku i psihološku njegu za žrtve trgovine ljudima. Vlada je prethodne godine obezbijedila 152000USD. Smanjenje iznosa sredstava pripisano je promjeni u strukturi finansiranja, što je dovelo do toga da su operativni troškovi skloništa finansirani direktno iz budžeta Ministarstva unutrašnjih poslova. Vlada je takođe obezbijedila iznos od osam dolara dnevno za svaku žrtvu koja je bila na staranju u skloništu. Sklonište koje je finansirala Vlada bilo je zatvorenog tipa. Vlada ima stav da, iz razloga zaštite, žrtve mogu da napuste sklonište samo uz pratnju. Vlada se tokom perioda koje je predmet ovog izvještaja starala o tri žrtve trgovine ljudima, što je porast u odnosu na jednu žrtvu koja je bila na staranju u skloništu prethodne godine. Crnogorske vlasti su se starale o dvijema žrtvama, koje su prvobitno identifikovali organi jedne strane države. Crnogorske vlasti su sarađivale sa NVO-ima prilikom njihove repatrijacije i obezbijedile medicinski pregled, sklonište i psihološku pomoć. NVO su primijetile da vladini zvaničnici još uvijek ne posjeduju vještine za proaktivnu identifikaciju žrtava. Iako su sprovedene opsežne policijske operacije na suzbijanju dječjeg prosjačenja, Vlada još jednom nije uspjela da identifikuje žrtve trgovine ljudima među djecom prosjacima koja su otkrivena tokom tih operacija. Uz to, NVO su tvrdile da, kada su skrenuli pažnju centrima za socijalni rad na romsku djecu koja su potencijalne žrtve trgovine ljudima, ti centri kojima upravlja vlada nijesu ništa preduzeli. NVO su navele da neki od državnih institucija koje su obavezne da se staraju o žrtvama, poput zdravstvenih službi, nijesu pružile prikladnu njegu. Crnogorski Zakon o strancima omogućava žrtvama trgovine ljudima da dobiju privremeno boravište u zemlji u trajanju od tri do dvanaest mjeseci, mada nijedna žrtva nije dobila takvu dozvolu tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja. NVO su izvijestile da žrtve trgovine ljudima nijesu krivično procesuirane za nezakonite radnje koje su bile direktan rezultat njihove trgovine. Prema vladinom programu, vlasti su ohrabrivale žrtve da učestvuju u istrazi i procesuiranju slučajeva trgovine ljudima tako što su pružile besplatnu pravnu pomoć i omogućile NVO-ima da prisustvuju svim razgovorima sa policijom. Sve žrtve su dale izjave policiji. Ipak, u praksi je veoma mali broj žrtava učestvovao u procesuiranju onih koji su njima trgovali, a žrtve su često mijenjale iskaze o navodnim počiniocima trgovine ljudima zbog straha od odmazde. Građanska parnica koja je bila pod budnim okom javnosti je riješena tokom ove godine odbacivanjem tužbe koju je podnio bivši vladin zvaničnik protiv žrtve trgovine ljudima.
Prevencija
Vlada Crne Gore je tokom godine poboljšala aktivnosti na prevenciji trgovine ljudima. U maju 2011. vlasti su sprovele istraživanje o djeci koja prose na ulici kao bi se utvrdili njihovi demografski podaci i ugroženost od trgovine ljudima. Vlada je počela i kampanju za odvraćanje od davanja novca djeci koja se bave prosjačenjem pod nazivom “Naučimo ih nečem novom.” Vlada je pokrenula kampanju protiv trgovine ljudima u svim turističkim centrima dijeljenjem letaka, postera i drugog promotivnog materijala. Vlada je obezbijedila NVO-ima preko 7000USD za projekat prevencije trgovine ljudima “Stop trgovini ljudima.” U koordinaciji sa UNICEFom, vlada je u novembru i decembru 2011. organizovala programe obuke za borbu protiv trgovine ljudima za 60 nastavnika osnovnih i srednjih škola. Vlada je pripremila i udžbenik i letke na temu borbe protiv trgovine ljudima i nastavila da održava stalnu telefonsku liniju i sajt za borbu protiv trgovine ljudima. Vlada je u oktobru obilježila Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima organizovanjem više manifestacija za učenike svih osnovnih i srednjih škola u zemlji. Vlada je emitovala spot na temu prevencije trgovine ljudima kako bi na televiziji promovisala telefonsku liniju u istu svrhu. Vlasti su istraživale noćne klubove za koje se sumnjalo da pružaju nezakonite seksualne usluge ali, osim pokušaja da se riješi pitanje trgovine ljudima u svrhu seksualne eskploatacije, nije uložila napore da smanji potražnju za komercijalnim seksom. Vlada je sarađivala sa hotelima na kodeksu postupanja za zaštitu djece od seksualne eksploatacije u oblasti putovanja i turizma, kako bi se spriječio turizam u cilju seksualne eksploatacije djece. Vlada je sarađivala sa NVO-ima na pripremi novog Akcionog plana za borbu protiv trgovine ljudima za period 2012-18. Vlada Crne Gore je obezbijedila obuku na temu borbe protiv trgovine ljudima za vojno osoblje prije slanja u inostranstvo u sklopu međunarodnih mirovnih misija.
